Mario Crvenka - BILJKE U BIBLIJI

ako autor nije bibličar, niti je Sveto pismo botanički udžbenik, ipak se nije mogao suprotstaviti „slatkom“ izazovu opisivanju bilja koje se u njemu spominje. Na to ga je potaknulo stanje društva u kojem živimo, izazov gen-tehnologije, mogućnosti biokemijske znanosti, neodgovoran odnos prema okolišu i njegovo "silovanje", iskorištavanje koje dovodi do uništenja. Danas, više nego ikada, svatko bi od nas, pogotovo kršćanin, trebao promatrati biljni svijet ne kao objekt koji mu je podložan, nego kao brata ili sestru koju mu je Stvoritelj darovao.

Među prve istraživače biblijskog bilja spadaju botaničari, teolozi i filolozi. Brojni su prirodoznanstvenici teolozi koji su opisivali biljke i životinje navedene u Bibliji.

U zbirci povijesno-religioznih spisa Starog zavjeta, biljke zauzimaju vrlo ugledno mjesto. Važnost biljaka vidljiva je u njihovoj primjeni u kultu, lirici, psalmima i proročkim knjigama, u kojima posebno dolazi do izražaja način percepcije biljaka u svijesti starozavjetnog čovjeka.

Za kršćanina srednjeg vijeka ne postoji povijesni realitet. On promatra biljke kao da rastu u "njegovu" europskom vrtu. Promatra ih kao mediteransko ljekovito bilje iz antičkog vremena koje srednjovjekovni travari skupljaju bez ikakvog predznanja o njihovim biološko-geografskim obilježjima i koje bi najradije uzgajao u vrtu. Potreba za identifikacijom biblijskog bilja započinje u zadnjim destljećima srednjeg vijeka, kada se Biblija počela prevoditi na različite jezike. Nedovoljno poznavanje tih biljaka dovodi do nebrojenih pogrešnih prijevoda koji se i danas mogu naći.