Vinicije B. Lupis - Životopis don Vladimira Taljerana

Djelo don Vladimira Taljerana, kao jednog lokalnog povjesničara, sagledano u razdoblju kada se pojavilo bilo je iznimno vrijedno, jer je izvršilo ulogu kvalitetnog povijesnog štiva, napisanog za široki puk razumljivim jezikom. Sam jezik djela je arhaičan, počesto neusklađen sa standardnim hrvatskim jezikom, bazirajući se na jeziku Kancelarije Dubrovačke biskupije. Jezični standard dubrovačkog svećenstva uopće uzrokovan je prije svega nedovoljne usklađenosti hrvatskog jezičnog standarda i nastavljanja dubrovačke jezične tradicije. U osnovi, svećenici Dubrovačke biskupije stasali su u školskom sustavu na talijanskom jeziku, a najvećim dijelom svu su administraciju vodili na talijanskom i latinskom jeziku. Hrvatski književni jezik bio je najvećim dijelom jezikom u razdoblju austro-ugarske sporedni jezik, pa je sve to ostavilo dubokog traga na jezični stil i don Vladimira Taljerana opterećenog brojnim romanizmima, jezičnoj strukturi i sintaksi, kao i dijalektalizmima. Znanstveni aparat Taljeranove knjige, prilaže temeljnu literaturu, i poneku bilješku, no dobar poznavatelj Državnog arhiva u Dubrovniku može izvršiti bez većih teškoća provjeru povijesnih činjenica. Usprkos svim nedostacima autodidaktične povijesne studije, Taljeranova stonska knjiga ostaje trajnim spomenikom vremena u kojemu je nastala, odnosno povijesno štivo kojemu ćemo se stalno vraćati kako bi se podsjetili neke godišnjice i provjerene godine gradnje nekog spomenika ili spomena uglednog stanovnika srednjovjekovnog Stona.