Karmen Mihalinec - Zenyoga : razvijanje pomnosti kroz pokret : priručnik za praksu

ŠTO JE ZENYOGA?
Zenyoga je posebna vrsta yoge, mogli bismo je nazvati meditacijskom yogom, koja svoje temelje i inspiraciju crpi u Buddhinom učenju, točnije u načelima škole kineskog budizma pod nazovom chan (na japanskom zen). Chan i zen su jednostavno prijevodi sanskrtske riječi dhyana koja označava meditaciju te duboka stanja mira, blaženstva i jedinstva sa svime koja možemo iskusiti kroz duboko uranjanje u sebe same – kroz meditacijska zadubljenja.
Napetost, kontrakcija tijela i suženost svijesti posljedica su iluzije o zasebnom postojanju ega –'ja'. Buddha je u svom meditacijskom iskustvu spoznao da je upravo to korijen svekolike patnje i poziva nas da mu ne vjerujemo na riječ, nego da to spoznamo i sami te nam daje jasne upute kako da nadiđemo iskustvo patnje.
Opuštajući tijelo putem prakse, postepeno otpuštamo i iluziju odvojenosti, iluziju 'ja' i tako izlazimo iz područja poznatih tjelesnih ograničenja, spoznajemo našu pravu prirodu.

Zenyoga se kao disciplina dovođenja tijela, daha i uma u uravnoteženo stanje 'usklađenosti sa stvarnošću kakva ona jest', koristi velikim rasponom tjelesnih položaja, vježbama disanja, dijagnostikom, korektivnim vježbama, vježbama u paru, masažom i meditacijom. Ona uključuje elemente hatha yoge, ali i mnoge kineske daoyin vježbe.
Ukratko Zenyoga je razvijanje i njegovanje pomnosti, svjesnosti kroz pokret.

ŠTO PODRAZUMIJEVA DOVOĐENJE TIJELA I DAHA U RAVNOTEŽU?
Dovođenje tijela u red putem zenyoge je dinamičan proces u kojem pospješujemo protok vitalne energije tijelom, potičemo metabolizam i sve tjelesne sustave te razvijamo kvalitete izdržljivosti, gipkosti, opuštenosti, snage, ravnoteže. Trening najčešće započinje disanjem i pripremnim vježbama, nastavlja se dinamičkim i statičkim izvođenjem asana ili položaja, nakon čega izvodimo određene nizove pokreta. Svaki niz je, bio on iz indijske ili kineske tradicije, sačinjen od skupa položaja koji se izvode u određenom ritmu kretanja i disanja. Taj ritam može biti vrlo dinamičan ili vrlo spor, ovisno o pojednim aspektima vježbanja koje želimo razvijati npr. izdržljivost, gipkost, opuštenost, snaga ili ravnoteža. Drugi važan vid treninga je opuštanje: kako u kretanju tako i u mirovanju. Opuštenost u kretanju je teža, ali i iznimno važna jer je možemo prenijeti i u svakodnevne aktivnosti.
Dovesti dah u red u zenyogi znači produbiti svoje disanje, disati "trbuhom" i raditi na postupno sve suptilnijem usklađivanju daha s pokretima.

A KAKO U RAVNOTEŽU DOVESTI UM?
Dovesti 'um u red'? O tome nije jednostavno u kratkim crtama. Gledajte, tijelo i um su dio iste cjeline, povezani su i međuzavisni, no iz prakse možemo uočiti da vježbanje tijela najčešće ne rezultira dubokim duhovnim uvidima i korijenitom promjenom u pristupu kako sebi tako i drugima i životu u cjelini. Vježbajući tijelo ne postajemo nužno bolji: suosjećajniji i mudriji ljudi. Tako da samo tjelesno vježbanje bez jasnog znanja kako istodobno vježbati i um, kako ga učiniti budnim, prisutnim i pomnim, nije po sebi dovoljno za cjelovit trening.
Um možemo vježbati u mirovanju ili u kretanju. Vježbanje uma u mirovanju je zapravo praksa meditacije u sjedenju - tso chan (zazen). Vježbanje uma u pokretu je zahtjevnije, no upravo je kroz praksu meditacije u pokretu moguće ostvariti ideal zenyoge, a to je potpuno stapanje tijela, daha i uma, što predstavlja duboko meditacijsko iskustvo samadhija, koje ima moć transformacije načina na koji doživljavamo sebe i svijet. Tu smo već dobrano zakoračili na neizmjerno duboku i dragocjenu stazu Chana.
Uživanje u samom vježbanju, radost kao posljedica blagotvornog djelovanja vježbi na tijelo, stanja psihofizičke opuštenosti i prisutnosti u 'sada i ovdje' su također iznimno važni....

PO ČEMU SE RAZLIKUJE OD DRUGIH OBLIKA YOGE?
Razlikuje se po već spomenutom izvoru na kojem se temelji, dakle dobrim dijelom i na kineskoj, a ne samo na indijskoj tradiciji, trebalo bi dosta prostora da pojasnimo sve razlike.
Možda je zgodno istaknuti da vježbamo u potpunoj tišini, bez glazbene podloge: tišina je iznimno važan element prakse. Također ne pale se mirisni štapići. Također ništa ne bi trebalo ni vizualno privlačiti pažnju, kako u prostoru tako i na odjeći samih vježbača, da ne ometamo jedni druge. Zapravo sve uvjete oblikujemo vođeni idejom da se što manje odvlači pažnja praktičara od njezinog okretanja prema 'unutra', od stvaranja unutarnje tišine, mira i opuštenosti.
Također disanje je prirodno i duboko, nema posebnih vježbica disanja karakterističnih za hatha yogu (pranayama).
- u koje doba dana je najbolje vježbati?
Najbolje je dan započeti vježbanjem. No vježbati se može tijekom čitavog dana jer iz širokog spektra vježbi možemo odabrati najadekvatnije, te se one nadalje mogu prilagoditi kako našem psihofizičkom stanju, tako i uvjetima. Naravno, važno je uzeti u obzir doba dana, navečer se npr. ne želimo stimulirati, već umiriti i opustiti. Nije poželjno vježbati puna želuca, u što se svatko može i sam uvjeriti. Ovisno o tome što jedemo, barem 2 sata prije vježbanja ne bi trebalo konzumirati hranu, a ukoliko smo jeli teško probavljivu hranu i više.