Vladimir Anić, Josip Silić - Pravopis hrvatskoga jezika

Ovaj obimni pravopis, nastao kao rezultat dvadesetpetogodišnjega rada dvojice autora, u prvobitnoj koncepciji objavljen je kao "Pravopisni priručnik hrvatskoga ili srpskoga jezika " (1987). Njegovim daljnjim obnavljanjem, dopunom i dodavanjem nove građe nastalo je novo djelo s bogatim pravopisnim rječnikom, rječnikom vlastitih imena te kratica.

Ovaj Pravopis, koji tek sada izlazi pred hrvatsku javnost u svom potpunom i autentičnom obliku, prof. dr. Vladimir Anić i prof. dr. Josip Silić zamislili su i počeli na njemu raditi prije punih 25 godina. Radni naslov projekta, dogovorenog s tadašnjom "Sveučilišnom nakladom Liber", bio je Pravopis hrvatskoga književnoga jezika. Polazna koncepcija, koju su autori od početaka svojega rada do danas nastojali dosljedno razrađivati i nadograđivati, mogla bi se sažeti u nekoliko bitnih načela:
slijediti glavnu struju (fonološku) stogodišnje tradicije hrvatskoga pravopisanja (od "Hrvatskoga pravopisa" Ivana Broza iz 1892. godine) i obogatiti je, suvremenijom znanstvenom interpretacijom na osnovi bujnoga razvoja novijega hrvatskoga pisanog i govorenog jezika;
pravopisna pravila maksimalno prilagoditi realnom izgovoru suvremenoga hrvatskoga govorenog jezika i dominantnim tokovima novije hrvatske književnosti;
ograničiti pravopisna pravila na pravopisnu problematiku, tj. ne rabiti ih da bi se nametao leksik (izbor riječi) ili gramatika;
izbjegavati krutosti i isključivosti u pravilima, izbjegavati dvojnosti koje ne prihvaća govorna praksa živoga jezika, ali tolerirati one dvojnosti koje su se u novije vrijeme uvriježile u praksi;
nastojati da pravila budu precizno formulirana, što jasnije prezentirana i obilno potkrijepljena bogatim pravopisnim rječnikom i velikim izborom primjera koji olakšavaju primjenu;
stvoriti djelo koje će biti plodno tlo za javne rasprave upućenih stručnjaka, ali i najširih korisnika, radi daljnjega unapređivanja hrvatske pravopisne kulture i hrvatskoga jezikoslovlja.
Ostvarenje te koncepcije prošlo je kroz mnoge teškoće i peripetije i bilo je izloženo raznim pritiscima i diskriminaciji. Prva etapa ipak je bila ostvarena 1986. godine, kad su "Sveučilišna naklada Liber" i "Školska knjiga", nakon višegodišnjih opstrukcija tadašnjega režima, objavile Anić-Silićevo djelo pod naslovom nametnutim u duhu tumačenja tadašnjih ustavnih odredbi o nazivlju jezika "Pravopisni priručnik hrvatskoga ili srpskoga jezika". Oba izdavača objavila su već 1987. godine drugo izdanje, a sama "Školska knjiga" 1990. godine treće izdanje "Priručnika", koji je zbog naziva povučen iz distribucije 1993. godine.

Međutim, autori nisu odustali. Produbili su i razradili svoju prvobitnu koncepciju, dopunili i precizirali upute i pravila, obnovili primjere za primjenu i znatno obogatili pravopisni rječnik, uzimajući u obzir opći razvoj hrvatskoga jezika i neke pravopisne elemente koji su ušli u praksu posljednjih godina. U odnosu prema ranijem "Pravopisnom priručniku" istih autora ovaj je Pravopis hrvatskoga jezika novo djelo, sa više od 50% obnovljene, dopunjene i potpuno nove građe. Svojom obuhvatnošću ono mjestimično zasijeca u teorijska područja znanstvene filologije, pa autori ovaj Pravopis drže polazištem i za sažetije izdanje, namijenjeno prije svega učenicima i manje zahtjevnim korisnicima.

Suizdavači "Novi Liber" i "Školska knjiga" objavljuju Pravopis hnvatskoga jezika prof. dr. Vladimira Anića i prof. dr. Josipa Silića s uvjerenjem da će to vrijedno djelo znatno pripomoći kristalizaciji i prebrođivanju nekih otvorenih pitanja na području hrvatskoga pravopisanja. Ono otvara široku raspravu svih zainteresiranih struka i slobodno opredjeljenje najšireg kruga korisnika.