Erich Prunč - Posljedice prevođenja : priručnik za prevoditelje

Ima dobrih prevodilaca - to su oni koji nikad neće reći da su dobri - no veći dio onih koji se bave, čak i profesionalno, prevođenjem vrlo se slabo snalaze u poslu kojim se bave. Niti dobro znaju jezik s kojeg prevode, što je manja nevolja, niti su razumiju u tajne jezika na koji prevode, što je veća neprilika. A posebno su poglavlje prevodioci koji se primaju prevođenja na jezik koji im nije materinski, odnosna na jezik sredine o kojoj znaju malo ili nimalo.
U ovoj je stručnoj knjizi, “priručniku za prevoditelje“, riječ o osnovama prevodilačkog zanata i umijeća, a ponajviše o tajnama ozbiljne, znanstveno zasnovane prevoditeljske struke. Pretežna građa na kojoj se pokazuje kako ne-valja prevoditi jest prijevod poznate knjige Franje Tuđmana “Bespuća povijesne zbiljnosti“ na njemački jezik.

Prunčeva znanstvena analiza prevodilačkih zabluda ponajprije je namijenjena prevodiocima kojima nije ispod časti vratiti se (ili je prvi put pohađati) u prevodilačku školu, ali neće razočarati ni “običnog“ znatiželjnog čitatelja. Dapače, zaprepastit će ga dubinom nesporazuma na relaciji izvornik - prijevod.

Iz autorova uvoda:
“Prevođenje se... dugo smatralo obrtom i/ili umjetnošću daleko od svake znanstvene refleksije. Posljedica toga bio je veliki raskorak između rijetkih odličnih usmenih i pismenih prevoditeljskih dostignuća natprosječno nadarenih pojedinaca (“prevoditelji geniji“) i većine, koja je prijevode radila diletantski, služeći se neprimjernim modelima, bez potrebnog jezičnog i kulturnog znanja i bez odgovarajućih stručnih priprema.“