Žuži Jelinek - Od seksa do vječnosti

Mogu samo zamišljati kakav je to bio Zagreb u kojem Miljenko Stančić, Josip Broz Tito ili Miroslav Krleža dolaze na Jelačić plac u šnajderaj Žuži Jelinek.

U zraku se, zasigurno, osjećalo olakšanje zbog prebrođenih predratnih sukoba na ljevici. Tito je iz te drame izišao kao pobjednik, jer je osvojio vlast, a i Krleža je pobijedio jer su svi, pa i Tito, znali da ima pravo. Krleža je već održao govor na Kongresu književnika, Stančić i Vaništa pokazali su na izložbi u MUO 1952. svoju novu estetiku, a Tito se upravo trudio balansirati između srpskih generala i nestrpljivih liberala koji su svake večeri hodočastili na Zrinjevac po svoj primjerak biltena američke ambasade, nadajući se kako će u njemu pronaći vijest da je komunizam, napokon, pao. Svi ti veliki protagonisti hrvatske i zagrebačke kulturne i političke scene defilirali su kroz šnajderaj Jelinek. Vjerojatno ne samo zato da bi razglabali o tome kako čarobne ruke vrhunske krojačke mogu istaknuti Melitinu aristokratsku figuru, naglasiti Belin ekshibicionizam ili sakriti Jovankine viškove…