Dubravka Miljković ,Majda Rijavec - Tri puta do otoka sreće : psihologija sreće i dobroga života

Tri puta do otoka sreće : psihologija sreće i dobroga života
Žanr Priručnici - Savjetnici - Slobodno vrijeme - Popularna psihologija
Izdavač IEP
Prevoditelj -
Vrsta uveza Meki
ISBN13 9789537057220
ISBN10 9537057224
Godina 2008
Broj stranica 220
Format 24 cm
Obavijest 6,23
knjiga nije dostupna Obavijesti me

Većina ljudi želi u životu ostvariti zadovoljstvo i sreću, želi živjeti dobro. No, kao što se razlikuju naša shvaćanja o tome što čini taj dobar život, razlikuju se i putovi na kojima ga tražimo. Svatko je od nas pritom nužno ograničen svojim osobnim iskustvom, svojim vrijednostima, možda čak i svojim predrasudama. I koliko smo uopće sigurni da će nas put kojim idemo (na kojem se mučimo?) dovesti do našeg otoka sreće? 
Provjerite što o tome ima za reći psihologijska znanost – kroz naša usta i ruke, ali i naši gosti:
Sanja Doležal
Mihovil Nakić
Robert Pearson
Vid Pečjak
Sanja Pilić
Draško Regul
Yukio Saito
Bosa Skopskaja Furlan
Sonja Šarunić
Dinko Tudor
SADRŽAJ
Što je sreća
Može li nam psihologija pomoći?
Koliko su ljudi sretni
Čemu služi sreća
Formula sreće
Sreća je nasljedna?!
Osobni termostat sreće
Navika na sreću
Uspoređivanje s drugima
Formula sreće
Mitovi o sreći
Samo da ne moram ništa raditi
Samo da imam više slobodnog vremena?!
Samo da imam više novca
Da bar živim u nekoj drugoj državi
Muškarcima je bolje?!
Da sam barem mlađi
Da sam barem ljepša
Zdravlje i sreća
Što više užitaka, to više sreće...
Tko su sretni ljudi
Imaju određeni tip ličnosti 
Imaju izazovan posao 
Aktivno provode slobodno vrijeme 
Bave se tjelesnim vježbanjem 
Imaju bliske odnose s ljudima 
Postavljaju i ostvaruju ciljeve 
Religiozni su ili su zainteresirani za duhovne vrijednosti 
A kako je u hrvatskoj?
Tri puta do sreće
Tri puta do sreće - koji je pravi? 
Život pun užitaka 
Dobar život 
Smislen život
Možemo li postati sretniji nego što jesmo?
I na kraju
Reference

IZ KNJIGE
Da sam barem mlađa i ljepša?
Kako sam odustala od ljepote i mladosti 
Odlučim za godišnji malo pokrpati i zagladiti bore na karoseriji: odem k limaru, a i auto odvezem kozmetičaru. Ili obratno, nema veze. Nisam gledala pod povećalom, ali auto je ispao sjajno, kao nov je, dvije godine mlađi. Kod mene se ne vide takvi efekti, tek koji mjesec, bez povećala. Ne znam koliko vam je poznata cijela ta kozmetičarska procedura: dakle, najprije vas rastave, napare, išmirglaju, na farove vam zalijepe nekakve krastavce ili takvoga što da ne vidite što vam se sprema, a onda počnu čistiti. Iglom! Na živo! Bezbroj uboda! A baš sam mislila kako mi je dobar ten. Dobro, jest da sam pomalo kratkovidna i da mi svjetlo u kupaonici baš nije najbolje, ali ovo boooli! Dosta mi je toga – pobunim se napokon. Ali, nisam gotova – zajaukne kozmetičarka tako da se prenerazim. (Sadistica?) Nema veze – ne odustajem ja od otpora – neću se više igrati. Već se vidim kako bacam krastavce i bježim. Kako hoćete , pomiri se skoro ona, ali to ćete kad-tad morati napraviti . Međutim, kad sam već počela razmišljati, ne dam s