Anton Krajcar - Povezane energije

Knjiga "Povezane energije", buzetskog liječnika Antona Krajcara, treća je u nizu u istoj ediciji objavljena u nešto više od godinu dana. Knjiga "Put i krivi putovi uma" objavljena je u travnju, a "Život je svjetlost duginih boja" u rujnu 2007. godine. Krajcar, dakle postupno uvodi čitatelje u vrlo slojevitu i kompleksnu spoznaju i smisao postojanja.

Autor piše kao u najsloženijim matematičkim postupcima nižući riječi u rečenice, rečenice u odjeljke, odjeljke u podna­slove, a podnaslove u cjelinu - knjigu! Ako bi knjigu secirali po napisanim i skrivenim smislovima iz nje bi se moglo jako punoizvući složenih matematičkih formula, mnogo muzičkih simfo­nija, energetskih oblika i svekolikih znanja. Povezane energije u prirodi, u živim oblicima uz mogućnost povezivanja svijesti je nešto što je najsloženije, što je satkano od najsloženijih činjenica. Mnoge takve činjenice koje nisu bile do danas spoznate ili malo spoznate u knjizi autor daje valjana objašnjenja. 

Osnovno što valja istaknuti Krajcar svugdje u ovom svemiru u središte postavlja čovjeka, činjenicu koja po njemu ni izdaleka nije još spoznata. Autor upozorava kako se kroz povijest učilo o najvećoj činjenici - čovjeku - potpuno obrnuto i obrnutim procesom. Ono što je najvažnije: iz osnovne energije potekle su sve prirodne energije. Po njemu skladno povezane energije rodile su oblike koji su se mogli samo obnavljati u tim prirodnim energijama. Kako su se stvorili samo obnavljajući oblici, daljim povezivanjem stvorene su duhovne energije. Povezivanjem duhovnih energija stvoren je život i njegovi održavajući instinkti i refleksi. Na koncu rođen je čovjek. Taj čovjek zbog onih koji su krivo tumačili, a ne spoznali, nikada nije zauzeo onu ulogu u svemiru koja mu je namijenje­na. 

U knjizi «Povezane energije», jednostavno govoreći, objedinjene su sve znanosti. Pokazano je kako ništa na ovom svijetu nije odvo­jeno te je na više načina pokazano kako pojedinosti, o kojima se nešto zna, dobivaju novo značenje i uloge kada se smjeste u cjelinu, koje su pak pod utjecajem drugih pojedinosti u među­sobnoj povezanosti. Upravo zato, cijelu je knjigu autor podijelio na odjeljke s podnaslovima kroz koje daje odgovore. Zapravo, u tim je tekstovima dao obrazloženja iz svijesti cjeline. 

Ponekad se čini da podnaslov i tekst koji slijedi, nisu u korelaciji. Autorova je to zamka za um, a i stvarnost je različita od trenutka kada sepročita naslov pa do trenutka čitanja sljedeće rečenice. Nije li tada već nastala sasvim nova situacija?! (Iz pogovora : Nevio Šetić)