Og Mandino - Dvanaesti anđeo

Zatočen u samici. Prema vlastitoj osudi. Mnoge bih se dane nakon pogreba malo kakva posla prihvatio ako bih i izašao iz kreveta; tek sam pognute glave za pisaćim stolom u radnoj sobi satima razmišljao kako privesti život kraju. 

Telefonska je slušalica bila podignuta, telefaks isključen, a sva vrata koja su vodila u izvanjski svijet bijahu zaključana i zakračunata. Unatoč tome svaki se dan, nalik na beskrajnu rijeku automobila, polagano slijevao na dugačak zavojit prilaz mojoj kući, što bi uvijek popratilo tugaljivo brecanje zvona na vratima dok na koncu nisam iz njega istrgnuo nekoliko žica. Sućut prijatelja i susjeda bilo je posljednje što sam želio. 

''Jedna od najdirljivijih knjiga ikad pročitanih. Kad bi svaka obeshrabrena osoba bila motivirana svojim nikad se ne predajem duhom, bilo bi danas puno više sretnih ljudi'' 
Norman Vincent Peale