Nikos Kazantzakis - Isusovo zadnje iskušenje

Svaki je trenutak Kristova života sukob i pobjeda. Nadvladao je nepobjedivu opčinjenost jednostavnim ljudskim zadovoljstvima; odupro se iskušenjima stalno pretačući tjelesno u duhovno - i uspeo se. Dosegnuo vrh Golgote, uzašao na Križ.
Ali, bitka ni tu nije bila završena. Iskušenje - posljednje -čekalo ga je upravo na Križu: pred klonulim očima Raspetoga, duh je Zloga - u jednomu ciglom trenu - razvio prijetvornu viziju mirna i sretna života. Kristu se učinilo da se priklonio lagodnu životnom putu muškarca, bez izazova, da se oženio i izrodio djecu. Ljudi su ga voljeli i poštovali... i tako on sada, starac već, sjedi na kućnom pragu i zadovoljno se smješka, prisjećajući se žudnja svoje mladosti. Kako li je razumno postupio, upravo sjajno, odabravši put običnog muža - a koliko li je ludosti bilo u htijenju da spasi svijet! Kolike li radosti u tom što je izbjegao lišavanja, mučenja i Križ!
To je posljednje iskušenje snašlo Spasitelja u časku kratkom poput bljeska munje, kako bi mu otežalo posljednje trenutke. Ali, Krist je odjednom snažno zatresao glavom, otvorio oči i vidio: ne, nije on izdajnik, slava Bogu! Nije bjegunac - ostvario je poslanje što mu ga je Gospod povjerio. Nije se ženio, nije živio sretnim životom, a jest dosegao vrhunac žrtvovanja: na Križ je pribijen.
Zadovoljan, sklopio je oči, a potom ispustio trijumfalni krik: Izvršeno je! Drugim riječima: ispunio sam svoju dužnost, razapet sam, nisam pao u iskušenje...