Davorin Vujčić - Poljan

Svojim kiparstvom prisutan je među nama više od pet desetljeća; njegova skulptura rađa se u intimi atelijera, živi u vrevi gradskoga trga, u sjeni perivoja i crkvene apside. Ne ističe se gromoglasnom gestom niti se nameće dimenzijama. Kao i njezin tvorac, želi biti samo ono što jest: figura koja teži skladu oblika i htijenja; koja životnošću aluminijske folije, terakote ili bronce od kojih je sazdana, potiče oko i duh. Ništa više - i ništa manje od toga.
Uz skulpturu, Josip Poljan oblikovao je i sklonost ka likovnosti mladih naraštaja; tijekom četrdeset godina usmjeravao je potez ruke budućih kipara, isprva u Školi primijenjenih umjetnosti i na Pedagoškoj akademiji, a potom kao profesor kiparstva i dekan Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu.
Njegove ruke, i nakon umirovljenja, stvaraju. Ako se ne rukuju, gnječe glinu ili aluminijsku foliju; u nekoliko poteza pretvaraju je u pticu, svetoga Franju ili damu poslije kupanja. Nerijetko se takva skica stvrdne u broncu gdje gusti tragovi prstiju ostaju vidljivim znakom vitalizma. Mirnu i zaglađenu plohu Poljan smatra mrtvom; žustro modeliranje njegov je sinonim za stvaranje, Ne oduzimanje tesanjem. Glina i aluminijska folija; ne kamen ili drvo.