Grgo Gamulin - Hrvatsko slikarstvo XX. stoljeća, svezak 1.

Pred nama je djelo toliko priželjkivano, toliko puta prozvano i tako dugo očekivano: povijest modernog hrvatskog slikarstva obuhvaćenog u onoj mjeri i širini da ovaj pothvat zaista možemo nazvati kapitalnim. Pionirski posao Ljube Babica »Umjetnost kod Hrvata u 19. i 20. stoljeću« bio je »potrošen« već u samom trenutku objavljivanja, a od tog je vremena prošlo gotovo puna četiri desetljeća.
Grgo Gamulin dobro je poznato ime naše suvremene historije umjetnosti i kritike. S ovim djelom sintetizirao je svoje ogromno znanje, duboko iskustvo ove umjetnosti (koju je neposredno pratio i u kojoj je kao kritičar sudjelovao još od tridesetih godina), ljubav prema toj umjetnosti - te značajan teorijski nerv. Stoga je i nastala cjelina koju odlikuje metodološka višeslojnost, toliko važna i neophodna za suvremenu situaciju povijesti umjetnosti kao znanosti, koje je cilj konačno prevladavanje jednodimenzionalne pozicije puke deskriptivne metode i suhe, nekreativne »naučne« akribije.
Veliki je dobitak za ovu knjigu povijesti što je u nju autor uključio i ambijentalne cjeline kojih ima u iznenađujuće velikom broju.
Sintetsko djelo o “počecima, nastanku i sazrijevanju” modernoga hrvatskoga slikarstva, od 1800. do 1914. godine, od prevladavajućeg importa i prevlasti stranih majstora do Münchenskoga kruga i pojave medulićevaca, što se poklapa sa sazrijevanjem hrvatskoga društva, od njegove razmrvljenosti do samosvijesti. 

To je prvi sustavni pregled umjetničkoga razvoja i djelovanja pojedinih protagonista tog značajnog slikarskog razdoblja koje dosad nije bilo primjereno znanstveno istraženo i adekvatno vrednovano. Do pojave ove knjige to razdoblje bilo je poznato uglavnom u fragmentima a ovim panoramskim prikazom hrvatsko slikarstvo XIX. stoljeća dolazi u prvi plan i dobiva zasluženu afirmaciju. Ono je pokazatelj nužne i korisne europeizacije, no istodobno i težnje svjedočenja individualnih, lokalnih i nacionalnih posebnosti.