Mirjana Repanić-Braun - Barokno slikarstvo u Hrvatskoj franjevačkoj provinciji sv. Ćirila i Metoda

Knjiga o slikarstvu 17. i 18. stoljeća u crkvama i samostanima franjevačke provincije koja se proteže između Trsata, Čakovca, Vukovara i Iloka te Subotice, Zemuna i Bača u Vojvodini, prva je studija o baroknom slikarstvu sjeverne Hrvatske. Heterogenost stilskih obilježja baroknoga slikarstva u crkvama i samostanima Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda proistječe ponajprije iz povijesnih okolnosti koje su prethodile njezinu nastanku 1900. godine iz dijelova triju bivših, manjih provincija, od kojih je svaka, ovisno o širem kontekstu teritorijalnoga položaja, bila usmjerena prema drugome umjetničkom središtu.

Pobližom analizom podrijetla autora, sačuvanih djela i njihovih formalno-stilskih značajki profiliraju se dva međusobno diferencirana kruga kulturnoumjetničkih utjecaja – prevladavajući utjecaj štajerskog, tirolskog i talijanskog slikarstva u samostanima unutar djelokruga nekadašnje Hrvatsko-kranjske provincije sv. Križa i Provincije sv. Ladislava, te prevladavajući utjecaj bečke Likovne akademije i njezinih epigona (Budimu i Pečuhu) u samostanima slavonske Provincije sv. Ivana Kapistrana.

Iako sačuvani spomenici ne daju cjelovitu sliku izvornoga likovnog krajolika franjevačkih Provincija, jer mnoga su djela tijekom stoljeća zamijenjena novima, pozamašan franjevački korpus dostatan je za procjenu posebnosti i zajedničkih stilskih značajki u okviru pojedinih razdoblja, unatoč raznolikosti provenijencija i reproduktivnome karakteru većine djela.