Mirko Janjić - Talijanska kuharica

Talijanska kuharica
Žanr Priručnici - Savjetnici - Slobodno vrijeme - Kulinarstvo
Izdavač Begen
Prevoditelj -
Vrsta uveza Meki
ISBN13 9789532740868
ISBN10 9532740864
Godina 2008
Broj stranica 120
Format 24,5 cm
Prodajna cijena (Vrlo dobro stanje) 1,87 € (14,09 Kn) Kupi

Čitajući stotine i stotine raznih recepata talijanske kuhinje nigdje nisam naišao na jelo u čijoj se pripremi koristi svinjska mast. U sjevernom, razvijenijem, dijelu Italije u pripremi jela uglavnom se koristi maslac,mada ni jela s "običnim" suncokretovim uljem i jela s maslinovim uljem nisu rijetkost, dok na siromašnijem jugu uvjerljivu prevagu imaju jela spravljena s maslinovim uljem.
Prva pizza je, kažu, napravljena u Napulju, kulinarskom centru južne Italije. Komad tijesta oblika debele palačinke premazan je umakom od rajčice, preko rajčice su poslagani komadići sira mozzarella, sve je poprskano maslinovim uljem i origanom te ispečeno u krušnoj peći. 1 danas se (cijelom svijetu poznata) pizza spravlja s mozzarellom, ali ako tog sira nema, uspješno ga mogu zamijeniti i drugi lako topljivi sirevi,
na primjer fontina.
Pored ovih sireva poznati su i gorgonzola ("plavi" sir s plemenitom plijesni), zatim belpaese, mascarpone, pecorino, ricota itd. No svakako najpoznatiji talijanski sir je parmezan koji se spravlja u Parmi. Za njegovo sazrijevanje potrebno je 1,5 do 3 godine, a stoje stariji to je jačeg okusa. Parmezan je bolji kad se nabavlja u komadu i nariba neposredno prije upotrebe, odnosno prije no što se pospe preko već serviranog jela.
Neki vjeruju daje Marko Polo tjesteninu u Italiju donio iz Kine, a drugi daje tjestenina nastala u Italiji. Kao dokaz ovi drugi navode daje blizu Rima pronađen nadgrobni spomenik iz 3. st. pr. Kr. na kojem se nalazi bareljef koji prikazuje valjak i rezač za tjesteninu. Jedno je sasvim sigurno: tjestenina se od 15. st. svakodnevno nalazi na jelovniku Talijana. Znatan dio ove knjige posvećenje upravo jelima od tjestenine.
Tjestenina se smatra zdravom hranom, a izrađuje se od fino granu-liranog škroba tvrde pšenice (durum), vode i ponekad jaja, bez drugih kemijskih dodataka. S obzirom da je lako probavljiva preporučuju je svim uzrastima. Ne sadržava mnogo masnoće, a s umakom se može uključiti u niskokalorične dijete.
Tjesteninu treba kuhati "al dente" - kad se zagrize da se pomalo osjeća pod zubima, odnosno, ne treba dozvoliti da se raskuha, jer je tada gnjecava i teže probavljiva. Kuhamo je u puno vrele posoljene vode, a čim je kuhana treba je odmah ocijediti, začiniti, staviti u zagrijane tanjure i poslužiti. Tijekom kuhanja ne treba dolijevati vodu. Ako se sva skuhana tjestenina ne potroši odmah, ne treba je držati u vodi u kojoj se kuhala, jer će tada nabubriti i omekšati. Višak kuhane tjestenine treba ocijediti od vode i čuvati u pokrivenoj posudi do slijedeće upotrebe.