Mato Čačić - Matična knjiga lipicanaca Hrvatskog centra za konjogojstvo - Državne ergele Lipik : 1982. - 2010. ( vol.1 )

Matična knjiga lipicanaca Hrvatskog centra za konjogojstvo - Državne ergele Lipik 1982.-2010. (Lipizzan Stud Book of Croatian Center for Horse Breeding - State Stud Farm Lipik 1982-2010)

Hrvatski centar za konjogojstvo – Državna ergela Lipik (HCK) je novoosnovana ustanova od strane Vlade Republike Hrvatske, kao krovna nacionalna ustanova hrvatskog konjogojstva, uzgoja magaraca i kopitara općenito. Osnivanje HCK već duži niz godina želja je stručnjaka i uzgajivača, budući da se konjogojstvo kao stočarska grana jako razlikuje od ostalih. Želja je nas kao djelatnika HCK, a ujedno i vizija i misija hrvatskog konjogojstva, da konjogojstvo postane važna gospodarska i ekonomska grana na nacionalnoj razini, po uzoru na mnoge razvijene zemlje Europske unije i šire u kojima se ona zbog složenosti i profitabilnosti s pravom naziva „konjičkom industrijom“. 

HCK je utemeljen Uredbom o osnivanju Hrvatskog centra za konjogojstvo – Državne ergele Lipik („Narodne novine“ 77/08) koju je donijela Vlada Republike Hrvatske na sjednici dana 2. srpnja 2008. godine, ali se kao službeni početak rada uzima 14. veljače 2009. godine kada je uposlen prvi djelatnik. S početkom rada, HCK preuzima sukladno Uredbi brigu o matičnom stadu Ergele Lipik. U manje od devet mjeseci rada, HCK je preuzeo u potpunosti i izvršava sve zadatke sukladno zadacima koje je odredila Vlada RH. Danas je HCK kao ustanova u potpunosti usklađen sa svom zakonskom regulativom, ima 27 djelatnika i djeluje na čitavom prostoru Republike Hrvatske. Postavljena je uska suradnja s mnogim državnim i znanstvenim institucijama, jedinicama lokalne vlasti, te uzgojnim i sportskim udruženjima. Za istaknuti je da smo članovi više međunarodnih krovnih asocijacija te da kao stručnjaci održavamo stručnu suradnju s više od dvadesetak zemalja Europe i šire. Osnivanje specijalizirane nacionalne konjogojske ustanove koje su stručnjaci i konjogojci čekali više od dva desetljeća predstavlja velik iskorak u razvoju konjogojstva Republike Hrvatske.

Osnivanje HCK unatoč dugogodišnjoj želji stručnjaka i uzgajivača, ponajviše je inicirano povratkom konja Ergele Lipik, koji su nakon 16 godina od otuđenja početkom Domovinskog rata vraćeni u Republiku Hrvatsku. Ergela je nakon povratka konja dobila status državne ergele i djeluje kao jedna ustrojbena jedinica HCK čime su se značajno smanjili troškovi njenog rada.  

Ergela Lipik je pored ergele u Lipici (Slovenija) i Piber (Austrija), treća ergela koja uzgaja „klasični“ ili dresurno-jahaći tip konja lipicanske pasmine. Državna ergela lipicanaca Đakovo, naš zemaljski (privatni) uzgoj, te ergele u susjednim nam zemljama uzgajaju „panonski“ ili zaprežni tip lipicanca. Iako još neke zemlje imaju po dvije državne lipicanske ergele, naše dvije ergele, Đakovo i Lipik, uzgajaju različite tipove lipicanskih konja po čemu smo jedinstveni u svijetu. S genetskog i uzgojnog stajališta, imamo dva državna „genska bazena“ što znači i značajno veliku genetsku varijabilnost čime se omogućava sigurnije postizanje uzgojnog cilja i očuvanje ove pasmine budući da je svjetska populacija ove pasmine relativno mala i broji oko 6000 - 7000 grla, a od čega je 2009. godine čak 1329 grla u Hrvatskoj i imamo najveći nacionalni uzgoj ove pasmine konja. Pored dvije državne ergele, najveći genski bazen lipicanske pasmine je zemaljski uzgoj koji od ukupne populacije lipicanaca u Hrvatskoj broji više od 1000 grla, poznat u domaćoj i stranoj literaturi kao „slavonski lipicanski bazen“.

Nestanak konja Ergele Lipik tijekom Domovinskog rata jedan je od najvećih i najnehumanijih svjetskih zločina ikada počinjen nad životinjama, ravan onome kada su tijekom Prvog svjetskog rata u poljskoj arapskoj ergeli grofa Potockog ruski boljševici kobile žive spaljivali, a pastusima odrubljivali glave. Masovno ubijanje lipicanskih konja Ergele Lipik i razaranje njenih objekata, našeg nacionalnog, genetskog i kulturnog blaga, bez sumnje može se staviti uz najveće svjetske zločine. Ukradeno stado lipicanaca lipičke ergele je preko Bosne i Hercegovine odvedeno u Srbiju. Povratak konja lipičke ergele 13. listopada 2007. godine, zasigurno se može smatrati jednim od najvećih povijesnih događaja hrvatskog konjogojstva, a zločinačko uništavanje ergele i ubijanje lipičkih konja jednim od najvećih i najnehumanijih zločina u povijesti na svjetskoj razini.

Kroz povijest poznat je utjecaj ratnih kataklizmi na zbjegove lipicanskih ergela koje su ujedno doprinijele širenju lipicanske pasmine pa čak i utemeljenju državnih lipicanskih ergela. Ergela Lipik kroz povijest dva puta je napuštala svoje štale, prvi put krajem II. svjetskog rata kada je u zbjegu izbivala izvan svojih štala 101 dan (od 31. siječnja 1945. do 11. svibnja 1945. godine), drugi puta otuđivanjem početkom Domovinskog rata, pa idućih 16 godina (od studenog 1991. do 13. listopada 2007. godine). Izbivanje Ergele Lipik u trajanju od 16 godina ujedno je u povijesti najduže trajanje zbjega neke od lipicanskih ergela, a nadamo se da je ovo i posljednji slučaj i da se to više neće dogoditi niti jednoj ne samo lipicanskoj, nego ergeli bilo koje pasmine konja.