Vinko Žganec - Hrvatske pučke popijevke iz Međimurja : svjetovne i crkvene : 1924. i 1925.

"Koliko je nestajanje ovih narodnih napjeva bilo dramatično već u njegovo vrijeme, svjedoči osamnaestogodišnji Žganec (1890-1976) u tekstu Epur si muove: 'Stara slava Medjimurja, dok je još bilo jedinstveno tijelo u Hrvatskom, propada. Pjesma narodna nosioc i tumač te slave i života, iščezava pred pritiskom unešene magjarske glazbe. Priča narodnih i pjesama o junacima nema u Medjimurju. Ovima i onim lirskim i načinu pjevanja ruga se Medjimurac, nazivajući ih porugljivim tonom "zagorskim pjesmama".'
Pisana riječ se, općenito, može smatrati zaštitnim znakom hrvatskoga kulturnog identiteta (milenij književnosti na narodnom jeziku, dva nacionalna pisma, inkunabuli, renesansni epovi i komediografija, sjajni barok, briljantni modernizam). Knjiga je kamen temeljac hrvatske kulture, međutim, rijetko koja od njih može se pohvaliti da je zalogom gole fizičke opstojnosti svoga naroda. Ovo djelo autora Vinka Žganca poslužilo je kao krunski dokaz u Versaillesu 1920. godine da je Međimurje hrvatski, a ne mađarski etnički prostor."
- Ivan Pranjić, iz Proslova