Franjo Dugan, st. - Glazbena akustika

"Kada udarimo po nakovnju ili nožem o čašu ili batom o zvono, kad zatrzamo žicu na tamburici ili na violini, kad duvamo u sviralu, čujemo zvuk. 
Ako spomenuta tijela kod toga pojava pvuka pobliže promatramo, opazit ćemo da sva ta tijela (na primjer žice) izvode vrlo mala i brza gibanja, koja se ponašaju na čestice uzduha, a po uzduhu i na osjetljive dielove našega uha, u kojem onda nastane osjećaj zvuka. Sve što čujemo, zovemo zvuk. 
Tijela koja smo gore naveli (čaša, zvono, žica) zovu se izvor zvuka, uzduh kojim se gibanja što ih izvodi izvor zvuka prenašaju na uho, zove se sredstvo širenja zvuka. Ako zvono stavimo pod recipijent i isišemo uzduh iz recipijenta, pak potjeramo batić kod zvona; vidjet ćemo da batić udara po zvonu (dakle zvono zvoni), a zvuk ipak ne čujemo. Dakle prazni prostor ne može se prenašati zvuka, prema tome je sredstvo širenja vrlo važna stvar."
-iz uvoda knjige
 
"Rukopis Franje Dugana st. ima 67 stranica teksta. Napisao ga je na pisaćem stroju, a rukom je unio formule i ispravke. Dovršen je 1943. godine. Sačuvan je u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu. Nažalost sačuvane su samo dvije od oko 120 slika. Rukopis nema naslova niti predgovora. Pretpostavljam da je Franjo Dugan st. knjigu namijenio studentima Akademije glazbe u Zagrebu. Osnovna postavka pretvorbe rukopisa u knjigu bila je 'doslovni prijepis rukopisa'. Sadržajno ništa nije dodano ili oduzeto, a jezično su popravljene samo očite pogreške s kojima bi se, vjerujem, autor sigurno suglasio. Tako je ova knjiga stručno/znanstveno, sadržajno i jezično dokument vremena neposredno prije II  svjetskog rata. Misao i tema poveznica knjige je glazba, posebice instrumentalista orguljaša. Dugan integrira područja fizičke akustike, glazbenih instrumenata te anatomije grla i uha u svrhu što boljeg sviranja orgulja."
-iz predgovora urednika prof. dr. sc. Zvonka Benčića