Simon Reynolds - Energetski bljesak : putovanje kroz rave glazbu i dance kulturu

Ako je rock glazba govorila o iskustvu - autobiografskom ili izmišljenom - rave je konstruirao jedno iskustvo: zaobilozeći tumačenje, slušatelj je ubačen u vrtlog povišenih senzacija, apstraktnih emocija i umjetne energije. Rave glazba predstavlja fundamentalni raskid sa rockom, ili barem dominantnom (engleskom) književnom i socrealističkom paradigmom rock kritike, koja se fokusira na pjesmu i priču. Rave je od samog početka nešto više od glazbe i droge; rave je matrica životnog stila, ritualiziranog ponašanja i vjerovanja. Običnom promatraču možda djeluje kao neki uvrnuti kult, no za sudionike rave je poput religije.

U ovom dopunjenom i proširenom izdanju "Energetskog bljeska" (originalno objavljenom 2008.) Simon Reynolds nije promijenio osnovni tekst knjige iz 1998. godine (koja se bavila bazičnim žanrovima techna i housea), već je samo dodao nekolicinu poglavlja koja pokrivaju ono što se dogodilo kasnije: uspon trancea, 2step garage eksplozija, retro-elektro povratak osamdesetih i - u brzom pregledu - kriza i konsolidacija plesne kulture i pojava nedefiniranih žanrova, kao što su mikro-house, breakcore, grime i dubstep. 

"Za razliku od rocka, rave nije okrenut stihovima; za kritičara to znači promjenu naglaska, više se ne možeš upitati što glazba znači nego kako djeluje. Kakav je afektivni naboj određene vrste basa ili nekog ritma? Rave-glazba predstavlja fundamen­talni raskid s rockom, ili barem dominantnom engleskom književnom i socrealističkom paradigmom rock-kritike koja se fokusira na pjesmu i pričanje priče. Dok rock govori o iskustvu (autobiografskom ili izmi­šljenom), rave konstruira jedno iskustvo. Zaobilazeći tumačenje, slušatelj je ubačen u vrtlog povišenih senzacija, apstraktnih emocija i umjetne energije.

Za neke, po tome bi ideja rejverske kulture onda bila kontradiktorna. Kultura se može definirati kao nešto što ti kaže odakle dolaziš i kamo ideš, nešto što hrani duh, daje životnu mudrost i općenito život čini podnošlji­vim. Rave provocira pitanja: je li moguće temeljiti kulturu na senzacijama umjesto na istinama, na fascinaciji, a ne na značenju?

Usprkos mojem zagriženom vjerovanju, u ovoj knjizi postoji jedna sje­na sumnje. Kao odrasla osoba, ljevičar i liberal, ponekad se pitam može li rekreacijsko drogiranje biti ikakva osnova za kulturu, a kamoli kontrakulturu. Ne radi li se kod ravea samo o zaludnom rasipanju utopijske energije ili se time potaknut idealizam prelijeva u obični život i transformira ga? Može li oceanski, osjećaj koji ti s plesnog podija govori da se spojiš integri­rati u svakodnevnoj borbi da se bude bolji i humaniji? Naučiti kako izgu­biti sebe može predstavljati određeno prosvjetljenje, ali može biti i bizarno sebično, pohlepa za intenzivnim, raspojasanim iskustvima.

Plesna kultura jako dugo udomljava dvije radikalno oprečne verzije o tome što je zapravo rave. S jedne strane, transcendentalni, neopsihodelični diskurs više razine svijesti i oceanskog stapanja s čovječanstvom/Gejom/kozmosom. S druge strane, pretinac ekstazija i rave-glazbe u novoj kultu­ri uzbuđenja, tinejdžerskog furanja i jeftinih senzacija - videoigre, skateboard, snowboard, bungee-skokovi i drugi ekstremni sportovi; filmovi s najvećom zaradom kojima su priče samo sklepani okviri za prikazivanje spektakularnih specijalnih efekata.

Pridržavajući rezervacije glede duhovne korumpiranosti i političkog nazadnjaštva rejverske kulture, moje je iskustvo drugačije. Čak i kad veli­čam njezinu moć da mi isprazni glavu, mene ta praznoglava glazba uvijek potiče na razmišljanje. Usprkos očigledno eskapističkoj naravi, rave me je ustvari politizirao, nagnao me da bolje razmislim o pitanjima staleža, rase, spola, tehnologije. Uglavnom lišena stihova i gotovo nikad otvoreno poli­tička, rave - kao i dub reggae i hip-hop - rabi zvuk i ritam za konstrukciju psihičkih pejzaža egzila i utopije."

( Simon Reynolds )

 
U ovo izdanje - prvo na hrvatskom jeziku - dodano je poglavlje o DJ-iranju i remiksiranju. Ako se intonacija novog materijala u "Energetskom bljesku" uvelike kreće prema predmetu, i dalje je jasno da je autor sklon: svaki novi razvoj mjeriti spram prvotne faze ravea s početka devedesetih.