Božo Glavičić - Narodne priče i legende Labinšćine

Da bismo što bolje razumjeli i shvatili usmenu narodnu književnost, trebamo se postaviti u ona vremena, sredinu i prilike kada j e nastala i kada se kao takva prenašala s koljena na koljeno.
Nekada nije bilo radija, televizije, pa čak ni struje, a automobili su bili rjetkost. Tada su se ljudi okupljali u dugim zimskim večerima oko rasplamsale vatre na ognjištu, a ljeti u hladovini murve (dud) ispred kuće. Sjedeći tako odmarali bi se poslije napornog posla uz bukaletu dobroga vina, te pjevali, pričali, molili i šalili se. U takvom ozračju stvarale su se i prenašale s koljena na koljeno narodne molitve, pjesme, priče, legende, poslovice, zagonetke i ostalo.