Alain Robbe-Grillet - Prošle godine u Marienbadu : kinoroman : ilustriran s 48 fotografija iz filma Alaina Resnaisa

Prošle godine u Marienbadu : kinoroman : ilustriran s 48 fotografija iz filma Alaina Resnaisa
Žanr Priručnici - Savjetnici - Slobodno vrijeme - Film/kazalište - Film
Izdavač Ceres
Prevoditelj Gordana Popović
Vrsta uveza Meki
ISBN13 9789532070903
ISBN10 9532070907
Godina 2004
Broj stranica 159
Format 22 cm
Prodajna cijena (Odlično stanje) 1,82 € Kupi

Alaina Resnaisa i mene često su pitali na koji smo način radili na koncepciji, pisanju teksta i snimanju ovog filma. Odgovor na to pitanje nužno obuhvaća i svekoliko naše poimanje filmskog izraza.
Suradnja između filmskog redatelja i pisca scenarija može se odvijati na vrlo različite načine. Gotovo bismo mogli kazati: koliko filmova, toliko različitih metoda rada. Pa ipak, u tradicionalnoj komercijalnoj kinematografiji najčešće scenarij i slika nastaju odvojeno, priča i stil, riječju, "sadržaj" i "forma" u većoj su ili manjoj mjeri posve odvojeni.
Naprimjer, pisac opisuje razgovor između dviju osoba, dakle, ispisuje riječi koje će oni izgovoriti i daje nekoliko naznaka o prostoru u kojemu se radnja događa; ako je precizan, dodat će i naputak o pokretima osoba i mimici njihovih lica, ali uvijek je redatelj taj koji će naknadno odlučiti kako će prizor biti snimljen, hoće li osobe biti viđene iz daljine ili će njihova lica u krupnom planu zauzeti cijeli ekran, kako će se kretati kamera, kako će se izmjenjivati kutovi iz kojih će se prizori snimati itd. Pa ipak, znamo da će prizor u gledatelja pobuditi posve različite osjećaje, ponekad čak i suprotne, ovisno o tome hoće li te dvije osobe biti prikazane s leda ili s lica, ili njihova lica naizmjence u brzome slijedu. Također, dok oni razgovaraju, kamera može pokazati i nešto posve treće, možda naprosto prostor koji ih okružuje: zidove prostorije u kojoj se nalaze, ulice kojima hodaju, valove koji se valjaju ispred njihovih očiju. Napokon, lako je zamisliti prizor u kojemu su izgovorene riječi i pokreti tako beznačajni da im gledatelj ne pridaje nikakvu važnost i uopće ih se ne sjeća, a zapaža jedino oblike i kretanja slike, koji utoliko postaju jedini važni, za koje se jedino čini da prizoru podaruju značenje.
Upravo to čini film umjetnošću: stvarnost u njemu nastaje pomoću oblika.