Bruno Šimleša - Sudbina duše

Duša, Duh, Čovjek, Istina, Sudbina. 5 velikih poglavlja na 270 stranica nagovještaj je enciklopedijskog pristupa duhovnim spoznajama a ne nuđenje instant napitka sreće. 

Iščitavanje će uspavati one željne recepata u 10 ili manje koraka a pobuditi pažnju zahtjevnijih čitatelja koji će (kladim se) imati barem nekoliko godina više od 26-godišnjeg autora, koji o svemu u knjizi govori isključivo na temelju vlastitog životnog iskustva odnosno prirodnog, intuitivnog razumijevanja stvarnosti, kako sam kaže u predgovoru, uz pojašnjenje da za stjecanje i artikulaciju vlastitog iskustva nije koristio nikakvu literaturu ili bilo koji medij baziran na iskustvima i mislima drugih ljudi(!), uz osjećaj da se za kreiranje svoje Misli ne može ni osloniti na druge, od kojih bismo trebali saznavati samo pitanja a odgovore možemo i moramo otkrivati sami.

Na stranicama se otvara poziv na spoznaju stvarnosti, Sebe, svog porijekla i smisla uz sveobuhvatan i uzbudljiv prikaz fenomena od samog početka, uz sigurnost i ingenioznost kakva starog mudraca koji nam dobrohotno prenosi svoje životom naučeno iskustvo. 

Možda nisam dovoljno jasno naznačio, no Šimleša uistinu počinje od samog početka, početka svega, gdje bijaše tek frekvencija. Titraj, ljubav, čisto postojanje. Postojanje, a ne bivanje. Misao, a ne mišljenje. Dah, a ne disanje. Samoopstojna duhovna svijest! U početku bijaše frekvencija ljubavi! 

Slijedi mozaik koji obuhvaća temelje materijalnog i duhovnog svijeta, uključivši njihove zagonetne pojavnosti; dimenzije postojanja, prirodu i porijeklo duha, jastvo, karakter svijesti istinu i kako se spoznaje, sudbinu i kako je ostvariti. 

Sjajna popudbina, ne za preživljavanje već za autentično življenje! I, što nam je činiti? Pročitati knjigu do zadnje stranice i pokušati shvatiti da sve što trebamo jest: biti ljubav(ni). (Miljenko Kokot)