Rabindranath Tagore - Ljubavnikov dar / Prijelaz

Po naboju slična prethodnoj, ova se zbirka u potpunosti okreće Tagoreovom odnosu s Bogom ili Kraljem, kako je ovdje On pjesnički podesno nazvan. Izborom teme podsjeća na «Gitanđali», ali samim tim što ton nije toliko elegičan, «Prijelaz» razotkriva sasvim drugačiji duhovni vidikovac, preciznije rečeno bavi se njegovim završnim poglavljem. Ovdje ne prevladava čežnja izazvana bolnom potrebom da se susretnemo s Njim, već prikaz, prije napuštanja ovoga svijeta i priprema za život u Kraljevoj palači, nasumične reminiscencije jednog traganja. 

Budući je bio skladatelj, Tagore je svoja glazbena iskustva iskoristio tako što malenim pomacima poput drugačijeg rasporeda objekta i subjekta održava svježom svoju misao, držeći nas u slatkom iščekivanju idućeg gutljaja božanskog nektara, duginim bojama prelivenog u njegovim rečenicama.

Stihovi se svode na dočaravanje mentalnog stanja onoga koji je spoznao pa, radije psihički negoli fizički, zauvijek napušta ovu ljudima napučenu konačnost. Pjesnik, međutim, ne pokazuje ni najsitniju naznaku sentimentalnosti. Ne žali zbog činjenice odlaska, ili radije povratka, već ostaje savršeno spokojan. Isti je spokoj u svemu što ga okružuje. Nebo neće za njim liti suze, sunce se pomračiti, a zemlja s negodovanjem zatresti. Štoviše, Priroda ne samo da ne gubi ništa od svoje krasote, nego kao da je postala još veličanstvenija.