Zvonko Pađan - Tajni suživot prirode i arhitekture : prilog razumijevanju korelacije prirode i oblika arhitekture

Knjiga obrađuje trajno aktualnu temu odnosa arhitekture i prirode. Nastoji analitički rasvijetliti bitna obilježja te povezanosti koja seže još u doba prve afirmacije arhitektonskih oblika u prirodi, a danas se sve drastičnije narušava spomenuti sklad. Stari Rimljani toj su vezi davali pravo značenje što se vidi u sentenciji Naturam intueamur, hanc sequamur – Promatrajmo prirodu, povodimo se za njom. I naš je arhitekt Juraj Neidhardt, učenik slavnog P. Behrensa i Le Corbusiera, još davnih šezdesetih godina prošlog stoljeća odlučno zagovarao „pravo na zrak”, „pravo na sunce”, „pravo na vodu”, „pravo na zelenilo”, „pravo na vidik” i „pravo na mir”. Sve su to važni čimbenici koje arhitekti i urbanisti trebaju poštovati kako bi se sačuvala ravnoteža oblika prirode i oblika arhitekture. I u najnovijoj enciklici Laudato si papa Franjo dramatično poziva na brigu i očuvanje prirode jer se ona shvaća samo kao nešto što treba iskoristiti i podrediti vlastitim interesima. Sveti Otac upozorava: „Ne će biti novog odnosa prema prirodi bez novog čovjeka.” Knjiga je poziv za očuvanje sudbonosne ravnoteže između prirode i arhitekture i otkriva čimbenike koji su u najnovije doba doveli, u arhitektonskoj i urbanističkoj misli i praksi, do vidljivog zanemarivanja vrijednosti koje proizlaze iz te veličanstvene povijesne veze. Arhitektura se prikazuje kao stvaralački čin čovjeka, a on – čovjek, zapravo je i sam neraskidiv dio prirode, pa je ta veza bliskosti između arhitekture i prirode već apriorno uspostavljena. Knjiga razotkriva taj apsurd čovjekova suprotstavljanja njegovoj ljudskoj izvornosti – prirodi, s pomoću najvećih umjetnih tvorevina na zemlji, a to su arhitektonski oblici.