Grupa autora - Katedrala Gospe Velike u Dubrovniku

Katedrala Gospe Velike u Dubrovniku (1671.–1713.) zauzima istaknuto mjesto među hrvat­skim katedralnim građevinama. Nastala u obnovi grada nakon potresa 1667. godine, monumentalna barokna trobrodna bazilika s kupolom na jedinstven način sjedinjuje visoke estetske standarde dubrovač­kog naručitelja i rimskog projektanta, ali i pojedinih voditelja gradnje iz Rima, sa Sicilije te iz Dubrovnika. Jednako je važna i visokokvalitetna unutrašnja opre­ma – mramorni oltari naručivani u Napulju, Carra­ri i Genovi, te brojne slike talijanskih, flamanskih i dubrovačkih slikara – a poseban fenomen predstavlja Moćnik katedrale s gotovo dvjesto relikvijara, nastalih od 10. do 21. stoljeća. Baroknoj katedrali prethodile su starije građevine – kasnoantička/bizantska i roma­nička – čiji arheološki istraženi ostatci, freske i fragmenti kamene plastike svjedoče o visokoj umjetnič­koj razini nestalih crkava.

Zbog tako visoke arhitektonske i umjetničke kvalitete, po narudžbi katedralne župe, Institut za povijest umjetnosti pristupio je izradi monografije, u koju su uključeni stručnjaci za pojedina područja, a dodatni joj je povod tristota obljetnica dovršenja ka­tedrale. U monografiju su, osim dosadašnjih spozna­ja, uvrštene i nove znanstvene činjenice, utemeljene na terenskim i arhivskim istraživanjima u Dubrovni­ku te na komparativnim istraživanjima u Italiji. S ob­zirom na visoko vrjednovanje dubrovačke katedrale u europskom kontekstu, priređeno je i izdanje na engleskom jeziku (prijevod: Rebecca McKay).