Vera Čudina - Ako oči nisu mrtve

Sjeti se, zašto nisi postavio sva pitanja, a mogao si.
Sjeti se želja od kojih si odustao, jer si divljima dopuštao da govore u tvoje ime.
Pristao si pognute glave.
Sjeti se, jesi li sebe zamišljao kako ležiš u otvorenom lijesu kada si bio prevaren ili razočaran.
Je li te možda netko upitao: Kako se osječaš?
Naravno da nije, ali tada si mislio, sutra će.
I te ti je sutra postalo jasno da te nikada neće upitati.
Preživio si.
Sjeti se pjesama koje si napisao drhtavom rukom.
Unjima je ipak tinjala ljubav prema bezbožnima i lažnima.
Sjeti se svih putovanja u snovima.
Tada si mogao smijati se, jer si živio oslobođen grijeha tjelesnosti.
Požuda te nije omamila,a prkosu si prkosio dušom.
Bio si bogat čovječe.
I nisu ti trebale suze dok nisi zaglavio.
A zaglavljeni ostaju bez glave.
Sjeti se kako si zdušno dijelio kritike, nedovoljno upućen u njihovu istinu.
Bio si kažnjen, čovječe.
Tvoj dlan je na obrazu, nije tuđi.