Ivana Brlić-Mažuranić - Priče iz davnine

Dok se Ivana Brlić-Mažuranić, unuka hrvatskog bana Ivana Mažuranića, bavila odgojem svoje petero djece, željela im je pričati zanimljive priče koje su obožavali slušati. Kako ih nije bilo dovoljno, odlučila ih je sama napisati. Iako rođena u bogatoj obitelji i školovana uz pomoć privatnih učitelja (govorila je pet stranih jezika!), inspiraciju za svoje slavno djelo 'Priča iz davnine' nije tražila u riznici svjetske literature već u narodnim motivima iz praslavenske mitologije predkršćanske ere.

Tim su umjetničkim postupkom nastale njene bajke ( Šuma Striborova, Regoč, Ribar Palunko i njegova žena, Sunce djever i Neva Nevičica, Lutonjica Toporko i devet župančića, Kako je Potjeh tražio istinu, Bratac Jaglenac i sestrica Rutvica, Jagor), kojima je zaslužila svjetsku slavu, nekoliko nominacija za Nobelovu nagradu i status prve žene koja je 1937. primljena u dopisno članstvo Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti.

Zbirka njenih bajkovitih priča s originalnim zapletima tiskana je prvi put 1916. godine u izdanju Matice hrvatske. Ivanu Brlić-Mažuranić ne zovu uzalud hrvatskim Andersenom ili pak Tolkienom. Potvrdu tome daje činjenica da je englesko izdanje iz 1924. (objavljeno dvije godine nakon izdanja tiskanog u New Yorku) objavila nakladnička kuća George Allen & Unwin, ista ona koja je tiskala prvo izdanje Tolkienovog 'Hobbita' 1937. godine, kao i trilogiju 'Gospodara prstenova' 1954. godine.

Pored 'Priča iz davnina' Ivana Brlić Mažuranić ostala je najpoznatija po 'Čudnovatim zgodama šegrta Hlapića', koje je objavila 1913. godine.