Gigi Simeoni - Oči i tama

Etika, moral, zakon, civilizacija, pravila, norme... To su riječi koje bi nam trebale pomoći da ne zalutamo vijugama ljudskog mozga, stroja koji je sposoban protegnuti vlastitu stvaralačku profinjenost od jednog do drugog kraja svemira ideja: od užasa soba za mučenje pa sve do oltara koje podižemo umjetnosti i poeziji. Mozak uvijek djeluje u skladu s tri urođena pravila vezana uz preživljavanje: obrana, hranjenje i produžetak vrste. Ali društvo pred čovjeka postavlja pravila suživota. A pravila nisu ništa drugo nego ograničenja, više ili manje podnošljiva, više ili manje prikladna, ali ipak koja se nameću slobodi djelovanja svakog pojedinca. Nažalost, neke osobe ne prihvaćaju takva ograničenja i kako bi ostvarili svoj cilj, kakav god on bio, spremni su žrtvovati bilo što pa čak i živote drugih ljudska bića. Postoji jedna unutarnja granica čijim prelaskom čovjek može pristupiti drugoj strani sebe kako bi postao kreativan i destruktivan do krajnjih granica. To je svijet s one strane savjesti, gdje je svaki izbor apsolutan i konačan. Tako ne postoji milost, već samo crna rupa egoizma spremna progutati sve što joj se nađe u blizini. Gigi Simeoni zapitao se što bi se dogodilo kad bi jedan nevjerojatno nadaren umjetnik pogledao preko te granice i ugledao jedan sasvim novi svijet, jedino mjesto koje bi moglo dati život njegovoj najuzvišenijoj umjetnosti. Radnja ovoga brutalnog, mračnog trilera odigrava se u Milanu u prvom desetljeću XX. stoljeća, gradu koji je rastrgnut između svjetala napretka i sjene zločina...