Giancarlo Berardi & Maurizio Mantero - Kraj Crnog medvjeda

Iako poglavica Siouxa Crni Medvjed nije pravi povijesni lik, u njemu je Berardi utjelovio mnoštvo stvarnih indijanskih poglavica koji su naposljetku morali pokleknuti pred bjelačkom najezdom. Nemoćni u sprečavanju ponižavanja i protjerivanja svojeg naroda, svojih ljudi iz plemena, sigurno su duboko u sebi bili razočarani sobom i poniženi od srama što nisu uspjeli obraniti čast svojih suplemenika i svog naroda. Iz sjećanja mogu prizvati najjasnije sliku Bika Koji Sjedi, kao i ostalih poglavica Indijanaca koji su doživjeli slične sudbine – Mangasa Coloradasa, Kočiza, Tecumseha. Jedan drugi Bonellijev serijal "Magični Vjetar" pobliže je obradio sudbinu indijanskih plemena, a posebice onu Bika Koji Sjedi.

Životna priča starog poglavice odmotava se kako priča teče, kao da prije smrti Crni Medvjed u svojim sjećanjima vrti film u glavi. Prebire po tužnim sjećanjima koje mu ne daju mira. Sva ta radnja koja je prethodila mogla se jednostavno dogoditi u one dvije sličice pred sam kraj stripa. I ako ste slučajno očekivali potpuni prikaz zlih bijelaca i dobrih Indijanaca, kako se može nazrijeti iz moje priče, mogli biste se razočarati. Plamen osvete, krvi, ubijanja i časti vrti se u začaranom krugu, a gubitci su na obje strane. I obje strane čine greške, dobra djela i zlodjela.

Patkino Oko žena je jednog od Medvjedovih sinova. Pobjegla je od masakra slabijeg djela plemena i sada prati kolonu zajedno sa svojom bebom. Koji su njezini motivi? Želi li se pridružiti možda posljednjem od svojih suplemenika ili pak osloboditi Medvjeda od sigurne smrti? Istina je dakako neočekivana. Značajan lik u priči, u tih nekoliko ključnih scena dobili smo vrlo jak ženski lik, koji nam zorno prikazuje da i žene mogu biti dio priče, ali i da su one dirnute ratom, ispaštanjem i propašću Crvenog naroda. Kako se muškarac bori za svoju ženu i čast, tako se i žena bori za svog muškarca, kao i za opstanak njezine obitelji.

Ken je ovdje tek jedan od likova i njegova upletenost u cijelu priču zapravo je beznačajna. Povijest je zapravo već ionako ispisana na stranicama vremena, njegovim uplitanje neće se ništa promijeniti. On je na strani malog čovjeka, bio bijelac ili Indijanac.

Priča završava sa žestokim cliffhangerom, siguran sam da je gomila čitatelja u prvi mah pomislila da je to kraj serijala! Možemo li Parkerovu sudbinu poistovjetiti s Medvjedovom? Kako da ne! Možda je umorni poglavica poslužio Berardiju kao primjer da Parkeru pokaže da se preda, da odustane. Da je umoran od toliko bježanja. Što će se uskoro i dogoditi.

Crtački dio opet je odradio Studio IM, uz četverostruku kolaboraciju i karakteristične Ivine olovke i kadriranje u prostoru. Systemov pretamni otisak neću ni spominjati. Sa scenarističke strane priča je snažna i vrvi emocijama, s izrazito puno humora i tragičnim momenata. Ne znaš bi li se smijao ili plakao. Što se tiče praktičnosti i efektivnosti Millazovog crteža pogledajte sljedeće dramatične scene rastanaka koje sam izdvojio. Neki momenti kao da se zamrzavaju u vremenu, što po meni naglašava ova odsutnost pozadina u vinjetama.