Ivan Mažuranić - Smrt Smail-age Čengića

“Smrt Smail-age Čengića” najveći je književni uspjeh Ivana Mažuranića, a po nekima i najveće književno ostvarenje novije hrvatske književnosti. Djelo je napisano u obliku poeme, lirsko-epske vrste. Stihovi su osmerci ili deseterci, često vezani rimom.

Poema je napisana u Karlovcu potkraj 1845. godine, a objavljena je u almanahu “Iskra” 29. studenog 1846. u Karlovcu. Radnja se temelji na istinitom događaju smrti Smail-age Čengića, predstavnika turske vlasti u Hercegovini i Crnoj Gori.

Iako je cijela poema oslikana strahovitim razaranjima i nedjelima samoga age i njegove vojske, glavna Mažuranićeva ideja bila je prikazati višestoljetna stradavanja slavenskih naroda, njihovo rodoljublje, religioznost, junaštvo i empatiju.

Sukob Smail-age s Crnogorcima i općenito kršćanima, nosi u sebi snažan kontrast kao okosnicu cijele radnje. Romantizirani lik Smail-age, krvnika i nasilnika predstavlja sve oni koji su od slavenskih naroda učinili stoljetne robove, a Crnogorci su kolektiv koji se bori za nacionalno oslobođenje, što je glavna ideja ilirizma. Poema ne prenosi samo poruke narodnih preporoda 19. stoljeća, nego i etičke probleme sukoba dobra i zla, ropstva i slobode.

Mažuranić je pisao na prijelazu iz klasicizma u romantizam, ali i na samom početku pojave protorealizma, zbog čega spjev “Smrt Smail-age Čengića” odražava kombinaciju stilističkih obilježja više razdoblja. Mističnost ugođaja, humanizacija krajolika, elementi narodnih pjesama, uplitanje pjesnika u pripovjedni tok najprepoznatljivija su romantičarska obilježja. Idilični bukolski opisi krajolika podsjećaju i na renesansne i barokne teme i djela.