Jadranko Bitenc - Meko okidanje

Gimnazijalac Solo glavni je pokretač romana za mlade «Meko okidanje», romana o ulaženju mladih u svijet droge, njezinom razornom djelovanju na mlade, ali i na njhove bližnje i prijatelje. 

Solo promatra svijet kroz objektiv svoga fotoaparata. Hoda gradom i fotografira lica građana, i poklanja im fotke na kojima izgledaju kako ih drugi vide. Pri svojem obilasku gradom susreće ostale junake ove priče.

A kakav je to svijet u kojem se kreću junaci ove heroin­ske balade iz Ivanića, maloga grada nadomak Zagrebu? O čemu sanjaju, kako razmišljaju, što čine?

Solo, koji u romanu ima funkciju povezivanja svih drugih likova i zbivanja, pubertetski je rastrgan i u potrazi za "trenutkom istine" opsjednut fotografiranjem; diler Gerardo, čiji su se roditelji obogatili posli­jeratnom privatizacijom, mladac je kriminalne sadašnjosti i beskrupuloznih planova za budućnost; Tommy umire od droge u 25. godini, a Pina se uspijeva izliječiti, ali tek nakon što je svojim ponašanjem majku natjerala na samoubojstvo; Leo čiji su roditelji gastarbajteri, postaje žrtva želje za afir­macijom na krivome mjestu i u krivo vrijeme; Doda, djevoj­ka koja prodaje sladoled na ulici, sanjari o svijetu glamura, izborima za mis i naslovnim stranicama i duplericama.

Pri samom kraju romana Solo nailazi na tri osmrtnice istaknute na javnome mjestu u svom gradiću. Te su osmrtnice tužna bilanca priče ispričane u romanu - priče predočene kao u heroinskom košmaru, u dokumentarističkom, gotovo zapisničkom stilu:
"Tomi je otišao u 25.
Pinina mama u 44.
Leo u 16.

Ali i znatno prije nego što dođe do posljednjih stranica «Mekog okidanja», mladi će čitatelj, kome je ovaj Bitenčev ro­man i namijenjen, osjetiti agresivnu snagu teme što ju je pi­sac odabrao, a nažalost i njezinu aktualnost u našoj sredini.