Ognjen Livada - Puž stolar

Kad netko kaže "to je nemoguće" - sjetim se priče koju je moj djed rado pričao. Djed je bio stolar, a priča je bila o pužu; najzanimljivijem i najmanjem stolaru na svijetu.

Priča ide ovako…

Na zelenoj livadi, podno starog stabla, živio je mali puž. Sklupčan u neuglednu malu kućicu razmišljao je o, za jednog puža, sasvim neobičnoj temi. Razmišljao je kako obrađuje stari panj. Želio je površinu panja učiniti nježnom i lijepom. Oh, kako je bila velika želja malog puža da postane stolarom. Danima je razmišljao, a noćima sanjao kako obrađuje drvo.

Jednog sunčanog jutra, dok je jutarnjim kapima rose čistio kućicu, puž se odlučio okušati u stolarskom poslu. Nije znao kako početi. Plašio se da nespretnim radom ne upropasti ljepotu nekog drveta pa je odlučio ukrasiti svoju kućicu. Mislio je, ako lijepo ukrasi svoju kućicu koju nosi na leđima, dokazat će sebi i prijateljima kako može biti uspješan stolar. Laganim ali sigurnim puzanjem mali puž došao je do starog panja. Odlučno je krenuo na posao. Počeo je trljati kućicu o panj kako bi joj dao željeni oblik. Stanovnici šume promatrali su puža koji se češe o stari panj. To je za njih bio jako neobičan prizor. Životinje su u početku sa zanimanjem promatrale što to radi mali puž, no ubrzo su se počele podsmjehivati - pa nije pužu suđeno biti stolar. Mali puž nije obraćao pažnju na reakcije životinja već je nastavio predano raditi ukrašavajući svoju kućicu.