Ivan Kušan - Uzbuna na zelenom vrhu

Malena sjena odvojila se od drveta i krenula dalje. Najprije je malo ustuknula, jer joj se učinilo da se ona druga, veća sjena, vraća istim putem. Ali to je bila samo varka, varka za onoga koji bi možda želio, virkajući iz kućerka na sjevernom obronku Zelenog Vrha, doznati kamo se to uputio njegov noćni gost. I da je slučajno zaista provirio kroz prozor, spazio bi gosta gdje ide na istok, u smjeru svog doma. Međutim, tek što je kuća koju je maločas bio posjetio nestala za okukom, on je naglo stao, skrenuo ulijevo na oranice i, u velikom luku, iznova pošao prema zapadu. Tomo je bio plašljivac i sam je to dobro znao. Prije nekoliko dana tresao se pri samoj pomisli da bi u šumi mogao sresti pljačkaša s bajunetom u ruci. Zabezeknuto se divio smionosti svojih prijatelja, ne vjerujući da bi se on ikada usudio učiniti nešto slično onoj noćnoj pustolovini Koka Milića. A, eto, te noći nije ni pomišljao da se okrene i pode kući.