Ivo Andrić - Prokleta avlija

Prokleta Avlija je djelo Ive Andrića koje predstavlja izuzetnu kritiku vlasti uopće, pa tako i Osmanske. Prikazan je položaj intelektualca u društvu koje ga odbacuje.

Kratki roman "Prokleta avlija", čije pisanje je Andrić započeo između Prvog i Drugog svjetskog rata, a dovršio ga i objavio 1954. godine, smatra se piščevim remek-djelom. Komponovan je narativnim postupkom "upričavanja priče" (prstenasta, okvirna strktura). Ima više pripovjedača koji jedan od drugoga preuzimaju kazivačku poziciju.

Svi protagonisti "Proklete avlije", ma koliko različiti, čuvaju u sebi iskustvo sužnja, pa i svijet, makar i nesvjesno, osjećaju kao ograničen, tjeskoban prostor. Kao da je samo postojanje tamnovanje. (Naslov romana simbolički je ključ čitanja.) Uskomešanost zatvora u koji se sliva zli talog imperije koja je prešla svoj vrhunac, ali gdje, igrom slučaja, zalutaju i ljudi koji su samo drukčiji od ostalih, postaje neka vrsta zamjene za svijet on traje u vremenu i ne obazire se na pojedinačne ljudske sudbine koje ga tvore. „Svi su sporedni i nevažni“ zapisuje Andrić. „Avlija živi sama za sebe, sa stotinu promijena, i uvijek ista.“