Zvonimir Balog - Male priče o velikim slovima

“Male priče o velikim slovima” dio je uobičajene lektire za one najmlađe koji tek upoznaju slova i moraju ih naučiti kako ona slijede po redu.

Odmah iz podnaslova koji nosi naziv ” Moja prva abeceda” možemo zaključiti da se radi o abecednoj slikovnici.

Knjiga je napisana kroz pjesme i to njih 30, a svaka nam daje uvid o velikim slovima. Pjesme su kratke i šaljiva, a svaka pojedina nam govori o jednom slovu. Balog nam na zanimljiv način daje prijedlog kako možemo zapamtiti svako pojedino slovo. Uz sve to on nudi i objašnjenje za svako slovo na pristupačan i zanimljiv način.

U pjesmama autor opisuje kako je slovo nastalo te predmet na koji ono podsjeća. Uz to, u nizu se nalaze i riječi na koje to slovo može djecu podsjetiti. Slova je uspoređivao s nekim poznatim predmetima kao što su češalj, jabuka ili perec. Sve to kako bi djeci olakšao prelazak na pismeno razumijevanja svijeta.

Balog obično govori o izgledu slova i povezuje ga s nečim što je mališanima otprije poznato. Tako on neka slova povezuje s dijelovima tijela. Slovo “A” ima raširene noge te je na trbuhu prekrižilo ruke. Autor smatra da ga na taj način možemo prepoznati bez imalo muke.

U pojedinim pjesmama, slova su u riječima istaknuta velikim tiskanim slovom kako bi bila što bolje uočljiva te kako bi ih djeca mogla što lakše zapamtiti.

Pjesme su napisane tako da u svakoj pjesmi postoji mnogo riječi u kojima se nalazi slovo koje se trenutno uči. Sve to izgleda zabavno i pisac tako potiče djecu da i ona sama sudjeluju na zabavan način u veseloj igri u kojoj će naučiti slova, glasove i riječi. Djeci je zabavno to što slova dobivaju osobine ljudi te ona mogu sve.

Rime su jasne i sažete, zabavne i živahne. Pjesničke slike su jednostavne, ali učinkovite.

Pjesma “Slovo R”

Saznali smo da svako slovo u abecedi ima svoje mjesto stanovanja. Pisac njihovo mjesto stanovanja naziva kućicama. Isto tako navodi da slova ne mogu mijenjati svoje kućice i da ona uvijek moraju biti tamo di se i sada nalaze. Kaže da kada bi slovo promijenilo mjesto stanovanja, u abecedi bi nastala zbrka i nitko više ne bi znao gdje se koje slovo nalazi.

Slova P i R su susjedi u abecedi, a pisac navodi da su oni čak i rođaci jer su dosta slični. Pomaže djeci da ih lakše zapamte tako što ih uspoređuje s nekim slovima koja, kako on govori, imaju kapu. Tako ih uspoređuje sa slovima Č i Ć i odmah daje mogućnost djetetu da zapamti da ova slova nisu slična njima.

Dalje govori o tome kako slova P i R imaju uvijek na svojim leđima torbe, a razlika im je u tome što slovo R za razliku od slova P sa sobom uvijek nosi i štap.

Nadalje, autor piše o slovu R koje se ponekad od oznoji te se mora osloniti na štap. Teško mu je jer mora nositi tešku torbu koja je puna riječi, čak njih 200! Tako se slovo R često oslanja na svoj štap i to u riječima kao što su: rudar, rak ili ratar.

Slovo P i R osim što su susjedi, oni su i prijatelji. Često zajedno odlaze u šetnju i odmaraju se jedno pored drugog, u nekim riječima, kao što su riječi prijatelj, prozor ili pravi.

Pjesma “Slovo Š”

Autor nam slovo Š opisuje kao ono koje je znatiželjno i voli zaviriti često u kašu ili u šaš. Tako često nailazi u šašu i na neke ribe, a jedna od njih je zasigurno i šaran.

Slovo Š je hrabro i ničeg se ne boji, a zna raditi mnoge stvari. Tako ono šuti, šara, škljoca, šuška, šali se. Često se i skriva jer se voli igrati skrivača pa ga možemo naći obično u sredini riječi kao što su kaša , mašta ili prašak.

No, Š voli biti ponekad i na početku riječi da bude vođa drugim slovima. Možemo ga vidjeti na početku riječi šal, šubara ili Šime.