Honoré de Balzac - Čiča Goriot

Čiča Goriot je roman o ljubavi Goriota prema njegovim kćerima. U romanu se najviše govori o tome koliko može biti velika ljubav jednog oca i koliko djeca mogu ići daleko u iskorištavanju dobrote koju im pružaju njihovi roditelji.

Balzac se u romanu pored očinske ljubavi pozabavio s još dvije teme, željom mladog čovjeka da uspije u novoj sredini i željom čovjeka koji je iskusio težak život da sve riješi na nasilan način.

Priča je ispričana od strane sveznajućeg pripovijedača koji priča u trećem licu, a unatoč tome što je on na početku objektivan očito je kako je on jedan od onih koji je najviše utjecao na svijet, nastao kao rezultat njegove dijegetske aktivnosti. Kada se obraća čitatelju napominje da je sve istinito što govori, a što ukazuje kako se zapravo radi o autoru romana.

Koliko je djelo zapravo složeno svjedoči i to što su ga brojni kritičari uspredili s drugim velikim djelima. Tako scena u kojoj Rastignac promatra bijedni ležaj Goriota pomalo podsjeća na “Kralja Leara”. Isto tako postoji povezanost sa čuvenom faustovskom temom kada Vautrin kao i Mefisto pronalaze svoj izraz u posljednjem prizoru i panoramskim pogledom s groblja kada je Rastignac pokopao svog oca.