Franjo Ciraki - Florentinske elegije: Jankovo ljetovanje

“Florentinske elegije” zbirka je pjesama Franje Cirakija. Autor se rodio 1847. godine u Slavonskoj Požegi, gimnaziju je polazio u Požegi, a pravo studirao u Zagrebu. Družio se sa svim poznatijim ličnostima svoga doba, od Rakovca do Šenoe. Osim književnom, bavio se i političkom djelatnošću. Godine 1871. putuje po Italiji, rezultat čega su “Florentinske elegije”, prvi put tiskane u ondašnjem poznatom časopisu “Viencu” 1872. godine.

Zbirka je okarakterizirana kao niz slikovitih lirskih putopisnih impresija, pisanih klasičnim metrom u formi elegijskog distiha. Teme koje se u zbirci nižu povezuju ljubavne i rodoljubne motive, pri čemu se izmjenjuju pjesnička raspoloženja i ton pjesme. Za razliku od pjesničkih vrsta himne ili ode, koje veličaju određenu pojavu, stanje i vrijednosti u ime zajednice, elegija je vrsta koja dopušta pjesniku da izrazi vlastite osjećaje i da progovori o sebi. Štoviše, prvotno značenje riječi “elegija”, koje potječe iz antičke tradicije je “tužaljka”, što otvara mogućnosti i za sjetne i bolne teme u zbirci.

“Florentinske elegije” elegijske su pjesme posvećene Firenci, talijanskom gradu koji je smatran kolijevkom europske umjetnosti. Ciraki u elegijama ne izostavlja spomenuti povijesnu i kulturnu pozadinu Firence, zbog čega je zbirka i svojevrsni turistički priručnik. Firenca pjesniku ne pruža samo usputno utočište kojemu će se diviti, nego ga svojom ljepotom podsjeća i na rodni kraj, iz čega proizlazi nostalgija i čežnja za domom. Poruka pjesme je da se treba diviti novim krajevima i upoznati ih što je moguće bolje, i povijesno i kulturno, ali da pri tome ne treba zaboraviti svoj rodni kraj i sve ljepote koje on nudi.

Ciraki je svoju umjetnost stvaranja elegijskog distiha podigao na visoku razinu, čime je postao uzor mnogim drugim virtuozima elegijskog pjesništva. Josip Andrić ga je zato prozvao “prvakom elegijskog pjesništva u hrvatskoj književnosti”.

Forma elegijskog distiha počiva na antičkim postavkama što odražava pjesnikovu naklonost tradicijskim vrstama i njihovom oživotvorenju, ali i prilagođavanje starih formi novim temama i modifikacije koje su u skladu s političkom situacijom u kojoj Ciraki piše. No, Cirakijeve elegije ne slijede u potpunosti tradicionalnu formu elegijskog distiha, koji se sastoji od jednog heksametra i jednog pentametra, nego svoje elegije piše u heksametrima.

Najpoznatije pjesme iz zbirke prve su dvije elegije, koje unatoč različitoj tematskoj opredijeljenosti i dalje zadržavaju osnovnu poantu zbirke – svugdje je lijepo, ali kod kuće je najljepše, jer tamo srce vuče.