Karel Čapek - Poštarska bajka

Posve zanimljiva priča o poštaru Kolbabi i njegovoj poštanskoj pustolovini. Kako i svakom čovjeku ponekad dosadi dnevna rutina tako je i našem poštaru Kolbabi dosadilo biti poštar. Dosadilo mu je svo to raznošenje pisama, trčanje, hodanje razvrstavanje pošte i jurenje s telegramima. Tako je jednog dana sav jadan zaspao u svom poštanskom uredu i ostao tako spavati tamo preko noći. Najednom ga je iz mirnog sna probudila neka buka. Vidjeo je malene čovječuljke kako razvrstavaju poštu. Bili su to poštanski patuljci. Razvrstavali su poštu brižno i detaljno već prema adresama koja ide u koje mjesto. Zatim su započeli neobičnu igru. Kartanje pismima. Bilo je to vrlo zanimljivo. Pisma, odnosno pošiljke razvrstali su tako da imaju najjaču i najslabiju kartu. Najmanja karta bila su pisma u kojima ljudi jedni drugima podmeću ili se pretvaraju. Zatim je slijedila druga najniža karta – pisma koja se pišu iz obaveze ili nužde. Za njom slijedi karta pisama koja ljudi pišu iz pristojnosti. Prva jača karta bila je desetka odnosno pisma u kojima ljudi pišu jedni drugima zanimljivosti. Za njom slijedi karta pisama u kojima pišu pisma kad žele nekog obradovati. Četvrta jaka karta su pisma koja se pišu iz ljubavi a najjača karta bila su pisma u kojima čovjek daruje cijelo srce.Također su ljubazni patuljci objasnili gospodinu Kolbabi kako ako oni stave pismo na svoje  čelo jasno mogu pročitati sav sadržaj. Nadalje objašnjavali su kako se hrane poštanskim ljepilom i vole lizati poštanske marke. Šaleći se tako s njima proveo je naš poštar u pošti čitavu noć i naravno o tome nije nikom pričao....