Philip Pullman - Njegove tamne tvari - 2 : Tanki bodež

Will je povukao majku za ruku i rekao: - Dođi, daj, dođi... - Ali njegova je majka oklijevala, Još uvijek je bila uplašena. Will pogleda lijevo i desno niz usku ulicu okupanu večernjim svjetlom, duž niza spojenih kuća smještenih u dnu malenih vrtova ograđenih živicom, dok se sunce gasilo u posljednjim odbljescima prozora na jednoj strani, ostavljajući drugu stranu u sjeni.

Nisu imali mnogo vremena. Ljudi su sad vjerojatno za večerom i uskoro će ponovno biti djece na ulici, da bulje, komentiraju i upiru prstom. Bilo je opasno čekati, ali jedino što je mogao učiniti bilo je da je pokuša nagovoriti, kao i obično.
- Mama, daj, idemo, idemo vidjeti gospođu Cooper - reče Will. - Gle, skoro smo stigli.
- Gospođu Cooper? - upita ona sumnjičavo.
No on je već zvonio. Morao je odložiti torbu da pozvoni, jer drugom je rukom i dalje držao majčinu. S njegovih mu je dvanaest godina moglo i smetati da ga netko vidi kako drži mamu za ruku, ali znao je što bi joj se inače dogodilo.
Vrata su se otvorila i na njima se pojavila zgurena prilika stare učiteljice glasovira, obavljena mirisom parfema od lavande, baš kao stoje se sjećao.
- Tko je to? Ma je li to William? - reče starica. - Nisam te vidjela više od godinu dana. Što želiš, dušo?

"Tanki bodež" odvodi Lyru u drugi svijet, gdje će steći novog prijatelja, dječaka Willa. Will će u okrutnoj borbi osvojiti upravo tanki bodež, koji otvara prolaze u bezbrojne paralelne svjetove što tvore svemir. I Will je, kao i Lyra, zapravo nesretno i napušteno dijete: otac mu je nestao prije mnogo godina kada je s jednom istraživačkom ekspedicijom otišao na sjever, a majka je bolesna i tone sve dublje u tupo ludilo.

Napomena: 
Riječ daemon, koja se pojavljuje u cijeloj knjizi, valja izgovarati kao "dae-mon", a u ženskom rodu daemona se izgovara kao "daemona". Naime, ženski likovi pojavljuju se u pratnji daemona, a muški likovi, obrnuto, u pratnji daemone.