Vladimir Bakarić - Nedovršena duga

Antun se strese i otvori oči. Bio je svjestan trzaja i pomisli kako je nešto ružno sanjao. Možda i nije ružno, jer ima puno toga od čega se može stresti. Bilo kako bilo, sjeti se stare priče, kako ako ružno sanjaš, samo kad se probudiš, pogledaš kroz prozor i sve odmah zaboraviš.
Polako se pridigne i sjedne na rub kreveta, okrene glavu preko desnog ramena i baci pogled prema prozoru. U prvi mah nije bio siguran je li jutro ili večer. Moglo je biti i jedno i drugo. Proljetno jutro i predvečerje izgledaju doista slično. Duboko udahne, nasloni glavu na dlanove i prođe prstima kroz kosu. Izgleda da je upalilo, zaista se nije sjećao snova. Gotovo bez gledanja lijevom rukom napipa plastični poklopac svoje Tosce, podigne ga i okrene potenciometar. Iz zvučnika se začuje potmulo bru-janje. LP ploča je već stajala na kolutu gramofona i Antun pomakne ručicu prema naprijed. U tom trenutku vinil se počne okretati, igla dotakne ploču, a brujanje iz zvučnika prijeđe u glasno pucketanje.