Melita Rundek - Letači srebrnih krila

Prema sinopsisu romana "Letači srebrnih krila" Melite Rundek dade se razaznati vrlo izvorna zamisao zbližavanja osnovnoškolskog djeteta s pisanom riječi. Iz svijeta ljudi i ljudske obitelji autorica nas vodi u svijet posve malenih bića, koja žive tik uz knjige na policama. Zanimljivo antropomorfizirane životinje, obitelj knjiških moljaca (roditelji i djevojčica Tina koja je dobila ime prema Tinu Ujeviću, tatinom omiljenom književniku) ne žive kao štetočine i ne uništavaju knjige, već se hrane pričama, pjesmama i zanimljivostima koje u njima nalaze. Time je postavljen okvir u koji Melita Rundek smješta i širu obitelj spomenutih knjiških moljaca – suknenog moljca tetu Koko Flanel, krznenog – tetu Nutriju, žitnog – strica Marendu.

U knjižnici žive i kukac Gregor Samsa, cvrčak skladatelj, te neprijatelji obitelji knjiških moljaca. To su braća Zlobec – pauci Zlomislav, Budislav i Branislav. Duhovito se prikazuju odnosi unutar obitelji, sukobi s nepismenim, agresivnim i neukim neprijateljima. Likovi se razlikuju i načinom govora. Lijepo i sadržajno govore oni koji su pismeni i koji vole čitati.

Tekst je prožet aluzijama na likove i situacije iz proslavljenih knjiga za djecu, a neki od tih likova se i pojavljuju u djelu. Na suptilan način dijete se upoznaje sa izumom pisma i tiskarskog stroja, poviješću knjige i knjižnica. Iz ponuđenog arka vidljiva je namjera autorice da čitatelje upozna s likovima koji imaju vrline i slabosti, ali ih krasi iznad svega ljubav prema pisanoj riječi. Upornost je jedna od njihovih vrlina, svijest da se do znanja ne dolazi lako, ali da je ono vrijedno truda. Pozitivni likovi su u suprotnosti s antagonistima koji obezvređuju njihovu ljubav prema čitanju i knjigama, koji ne vide istinske vrijednosti i ljepote, a pokušavaju postići ekspanzionističke ciljeve na lak i brz način, uz pomoć agresije i nasilja.

U tom smislu rukopis je vrlo jasan, a jasni su i simpatije i pozicije autorice.