Sophie Anderson - Djevojka s medvjeđim govorom

Dvanaestogodišnja Janka osjeća kako joj u selu nije mjesto, previsokoj i prekrupnoj, koliko god da ju njena Mamočka voli. Mamočka nije njena prava mama: pronašla ju je još kao malenu pred medvjeđom pećinom.

Kada dođe kraj zime Jankino će tijelo proći kroz nepovratne promjene, a odjednom će joj postati razumljiv govor životinja. Takva ne može ostati u selu, pa ona usred noći odluči otići u gvozd, ne bi li u njemu našla odgovore o sebi.

Izdanje je obogaćeno ilustracijama Ivane Pjevac, koja je priredila i ovitak u tehnici akvarela.

Sjećam se medvjedice koja me odgojila. Privijanja svog lica uz njen topli trbuh. Pregolemih krznatih udova koji su me štitili od štipanja snijega. Sjećam se potmuloga brundanja njenog hrkanja kroz tihu zimu, kao i oblačnih izdisaja pare s mirisom bobica i češera.

Moja pomajka Mamočka kaže da su mi bile oko dvije godine kad me pronašla pred medvjeđom pećinom. Kaže da sam stajala gola u snijegu, ali toplih rumenih obraza i s najširim osmijehom na licu. Da sam joj smjesta prišla, podigla ruke u zrak i tiho zalajala. Mamočka me podigla, a ja sam joj položila glavu na rame, obujmila ju nogama oko struka i smjesta zaspala. Mamočka kaže da je tog trena shvatila kako nam je suđeno biti zajedno. Ali ako ne znam odakle potječem, odakle bih znala kamo pripadam?

Mamočka je u pećini potražila neku naznaku mojeg porijekla ili mojih roditelja, ali unutra je jedna stara medvjedica spavala zimski san. Kako joj nije htjela zasmetati, Mamočka se odšuljala odatle, pa me odnijela u svoj dom na rubu Snježnoga gvozda.

Predivno mi je živjeti s Mamočkom. Majka je kakvu sam samo mogla poželjeti, ali često mi na pamet padne medvjedica. Pitam se sjeća li me se. Je li me se možda čak uželjela. Pitam se tko je bila ta medvjedica gotovo jednako koliko i tko su bili moji pravi roditelji. Oni koji su me izgubili – ili napustili – u gvozdu.

Jednoga bih dana voljela otkriti priču o svojoj prošlosti, i nadam se da je magičnija od pukoga odbacivanja mene kao neželjene bebe. Nadam se da je to skaska prepuna čudesa što objašnjava tko sam i zašto sam drugačija, zbog čega čujem kako si drveće šaptom prenosi tajne, i zbog čega stalno osjećam privlačenje gvozda.