Janko Bučar - Riječi opasnog čovjeka : kakvi su to socijalni i ostali demokrati, koji su progonili socijalne i ostale demokrate?

Riječi opasnog čovjeka : kakvi su to socijalni i ostali demokrati, koji su progonili socijalne i ostale demokrate?
Žanr Beletristika - Hrvatska i strana književnost - Hrvatska književnost
Izdavač Hrvatsko slovo
Prevoditelj -
Vrsta uveza Tvrdi
ISBN13 9789536736539
ISBN10 9536736535
Godina 2009
Broj stranica 131
Format 24 cm
Obavijest knjiga nije dostupna Obavijesti me

Janko Bučar
(1952. – 2016.)

Na putu u Indiji,  20. travnja 2016. preminuo je publicist Janko Bučar. Rođen je 26. lipnja u Barovki kod Jastrebarskog. Diplomirani je pravnik, radio je Hrvatskoj narodnoj banci, bio je dragovoljac Domovinskog rata, član brojnih kulturnih udruga, među njima i Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne. Istaknuti je humanist i društveni radnik s velikim brojem prijatelja. Darovao je krv čak 222 puta. Autorom je petnaestak književnih djela: “Misli opasnog čovjeka”, “Domovinski rat kroz smijeh do suza”, “Svaki dan ljubav”, “Nepopravljive misli”, “Iz neispranog mozga”, “Anegdote i misli Tina Ujevića”, “Hrvatski književnici u anegdotama”, „Anegdote i misli Antuna Gustava Matoša“, “Susreti s braniteljima INA NAFTAPLINA KVIN-a”, „Pisma iz vedrine duha“, “Riječi opasnog čovjeka – Kakvi su to socijalni i ostali demokrati, koji su progonili socijalne i ostale demokrate?”, “Susreti s velikim Otom Reisingerom”, „Molba nad molbama“, a s Tomislavom Supekom je suautor knjiga anegdota „Veselo vino“ i “Istinite lovačke – časna riječ”… Nekoliko od tih naslova doživjelo je više izdanja. Zadnjih godina Bučar redovito objavljuje svoje anegdote i humorističko zrnje na portalu Tjedno.hr, a aforizme u tjedniku Hrvatsko slovo. Najavio je da dovršava roman i knjigu „Anegdote i misli Winstona Churchilla“, a tko zna što je još sve brusio u svojim rukopisima. Napisao je i više predgovora u katalozima izložba karikatura i bio je najveći prijatelj Ota Reisingera, doajena hrvatske karikature koji je preminuo 6. travnja 2016. Nekoliko dana kasnije Janko je na portalu objavio svoj posljednji razgovor s Otom, i ne sluteći da će ubrzo i on njemu na kavu u raj.Godinu dana prije sjedeći ispred hotela Dubrovnik, kako svjedoči Ante Matić, u priči o smrti Oto Reisinger će: “Janko, svaki dan me pratiš do tramvaja, a ponekad i do stana, buš i do Mirogoja?”. Ta Reisingerova pošalica nažalost se obistinila.