Goran Simić - Zapisi o bivšim ljudima

Nagrada knjizevnog natjecanja Naklade Zoro za najbolju knjigu neobjavljenih prica za 2003./ 2004. godinu!

. . .Gledao sam tu jadnu figuru, koje sam se mjesecima namjeravao otarasiti. Sada je u meni budila neki osjećaj krivice, možda i zato sto je svaka riječ za koju sam mislio da bi mu mogla nešto značiti sada djelovala prazno. U neko doba, sa baterijom u ruci sa druge strane se pojavio Mješina i doviknuo mi kako još nisu pronasli ni minera ni mapu rasporeda mina i da postoji šansa da ga njegov momak pronađe u drugom stabu.

Zar niko od vas ne zna raspored?, ispipavao sam sumnjičavo.
Kad su ga postavljali, sve su nas poslali na odsustvo, dobacio je Mješina prilično nervozno i po njegovom izgužvanom licu mogao sam pretpostaviti da ni on nije spavao. Dobacio je smrdljivcu da su dokumenti što su ga odvukli u minsko polje zapravo falsifikati koje njihov štab štampa u svrhu specijalnog rata i da je znao da će se sve ovo desiti, nikada se s tim ne bi zezao. 

Nisam mogao odgonetnuti da li ga to tješi ili se izvinjava.
Ne tražim ja od tebe da mi oprostiš, rekao mu je, kad nas u zemlji budu jeli crvi, sve će nam se oprostiti. Da se mene pitalo, ne bi ni bilo ovoga rata. I mene su natjerali. Evo vidi, nosimo iste uniforme, a razlikujemo se samo po zastavama. Da nema ovoga minskog polja između nas, ne bih znao razlikovati koji su moji a koji tvoji vojnici.. . .