| Žanr | Beletristika - Hrvatska i strana književnost |
| Izdavač | Edicije Božičević |
| Prevoditelj | Dean Trdak |
| Vrsta uveza | Meki |
| ISBN13 | 9789537953669 |
| ISBN10 | 9537953661 |
| Godina | 2017 |
| Broj stranica | 140 |
| Format | 19 cm |
| Obavijest |
8,26 knjiga nije dostupna Obavijesti me |
Oduvijek su me fascinirali multitalentirani ljudi. Možda fascinacija nije toliko dobra riječ. Preciznije bi bilo reći, a zasigurno i iskrenije, da sam im zavidio. Zamišljao sam to nekako ovako: ako, recimo, Enveru Krivcu „šteka“ priča, onda se prebaci na strip. Ukoliko i to zapinje, onda se dohvati nekog instrumenta i muzicira, jamma. Elegantno prelaženje iz jednog medija u drugi, jedini zajednički predznak jeste stvaranje. Naravno, istina nije ni upola toliko glamurozna. U pitanju su mukotrpan rad, nevjerojatna radna etika koja graniči s radoholizmom i beskrajna volja za stvaranjem. U svakom slučaju, tim se ljudima treba diviti.
Knjiga godineCruz Afonso
Afonso Cruz (1971.) ekstremni je slučaj multitalenta. Nagrađivani je autor (za roman „Kokoschkina lutka“ 2012. prima nagradu Europske unije za književnost, a napisao je više od dvadeset knjiga), ilustrator, animator, režiser, glazbenik (član je otkačenog portugalskog sastava The Soaked Lamb), putnik, a proizvodi i vlastito pivo. Imao sam ga priliku upoznati na Festivalu europske kratke priče 2016. Niži, flegmatičan tip koji, uz nezaobilazni šeširić, na licu uvijek nosi i najopušteniji osmijeh a la Buda. Nismo mnogo razgovarali, poglavito što on nije pretjerano pričljiv, ali mu je zato svaka rečenica (u nedostatku pametnijeg izraza) na mjestu.
Sličan pristup ima i u prozi. Ekonomičan je, kod njega nema praznog hoda i bijele buke. U ilustriranom djelu „Knjiga godine“ Afonso Cruz (Edicije Božičević, prev. Dean Trdak) demonstrira dva od svojih nekoliko zanata: crtanje tj. ilustraciju i pisanje. Riječ je o svojevrsnoj slikovnici, iako slikovnica nije ni približno dobar pojam za to što je autor ovom knjigom priredio čitatelju. Probajmo ovako: „Knjiga godine“ je slikovnica u obliku dnevnika koju s jednakim guštom i entuzijazmom mogu čitati djeca, tinejdžeri, studenti, odrasli i penzioneri. Da vam bolje objasnim o čemu se radi iskoristit ću tekst s poleđine knjige: „Ovo su stranice dnevnika djevojčice koja nosi vrt u glavi, baca riječi golubovima i točno zna koliko vremena treba da se stvrdne sjenka. Stranice su ispunjene sjećanjima i namijenjene su čitateljima svih uzrasta“. Riječ je o predivno i jednostavno ilustriranoj knjizi pisanoj iz infantilne perspektive (ali nimalo infantilno napisane) čiji je jezik zaigran i magičan.