François Rabelais - Gargantua i Pantagruel

"Rabelais, najveći duh modernog čovječanstva, taj čovjek koji je sažeo Pitagoru, Hipokrata, Aristofana i Dantea, reče, ima tome već tri stoljeća: čovjek je jedan mikrokozam."
Honoré de Balzac

Klasično djelo svjetske književnosti, djelo furioznoga ritma i otkačene genijalnosti, grandiozna je groteska prožeta vitalističkim svjetonazorom o čudesnim doživljajima i djelima dvojice divova. Pantagruelizam, drugo ime za takav svjetonazor, predstavlja beletristički i enciklopedijski fenomen Rabelaisova ostrašćenoga zanimanja za ljude oko njega i za ono što oni u svojoj bogougodnoj nesavršenosti čine. Oko realnoga, svakodnevnog pantagruelizma kojemu je glavna misao vodilja: biti miran, zdrav, radostan te ponajprije sit i gasan - gradi Rabelais istovremeno eruditsko i parodijsko djelo, u isti mah stvar posve neozbiljnu i ozbiljnu, knjigu začudne mašte, opscene komike i nezamislivih dosjetaka, razigranoga jezika začinjenog sočnim psovkama i nenadmašivim igrama riječi. S druge strane, nudi Rablais i duhovni pantagruelizam koji je odnjegovan na temeljitom poznavanju antičke književne i kulturne baštine i antidogmatskom mišljenju: u tom smislu, Rabelais progovara gotovo moralistički o najvažnijim pitanjima humanističke tradicije.

Stoga Rabelaisovo djelo, kao i njegov život, stoljećima izazivaju neprekidni interes generacija čitatelja, književnih povjesničara, književnika i kritičara.