Danilo Brozović - Zeleno sunce, crna spora

Jedna joj djevojčica maše. Ona se sjeti imena koje joj je dao Šveđanin. Tos. Ona se nasmije i mahne njoj, pomičući se poput usporenog slikarskog platna. Prelazi rukom preko ništavnog zraka, tankog i bezmirisnog. To znači da je zatražila izbornik. On se otvori. Crna spora, reče ona. Crna spora. Potom se otiskuje prema nebu, žutom nebu koje postaje svjetlo zelena nijansa, a svi je gledaju. U nebu boje jaglaca otvara se golema rupa od tinte, i ona ulijeće u nju, mimoilazeći se sa ženom preru-žnom da bi bila stvarna. Rupa se za njom zatvori. Hladno joj je. Osjeća led u prividnoj koži.