Luka Bekavac - Viljevo

Jedan od najhvaljenijih domaćih proznih prvijenaca posljednjih godina, roman Drenje Luke Bekavca, dobio je
svoj ništa manje intrigantan nastavak. Viljevo je mnogo toga: ono je novo mjesto na Bekavčevu zemljovidu neke
moguće Slavonije, još jedan čvor tajni i mogućih interpretacija, u odnosu na Drenje – energetska točka
suprotnog predznaka, možda čak i njegov odraz u napuklom zrcalu. Pored ostalog Viljevo je i roman-triptih,
tekst koji svoje prostore i svoja vremena osvaja u tri glasa. Začet monologom prepisanim s loše snimke,
usamljenim glasom koji otvara panoramu gotovo nenaseljene Slavonije, izgubljene u ljetu i prašini, završava
opsesivnim komentarom požutjelih stranica nečijega memoara iz Drugog svjetskog rata, dok u tamnom
prostoru između čeka sirov transkript dijaloga u kojemu se zbiva napeto odmjeravanje snaga, rizična potraga za
mjestom gdje bi mogla početi zajednička priča. Malokoji domaći pisac u stanju je tako vješto manipulirati žanrovima,
nuditi ključeve koji roman otvaraju ujedno kao triler, SF ili horor... ali Bekavac to radi samo da bi ih pred
čitateljima pomiješao i ponudio tek jednu jedinu ključanicu: onu izvrsne proze koja može odvesti bilo kamo.