Zoran Pongrašić - Čuvari sreće

- Mislim da sam zalutao - promuca
mladić--Možda mi možete pomoći?
Starac ie šutio, gledajući ga ravno u oći, Vjetar zanjiše svjetiljku, a igra svjetla i sjene izmiješa načas crte lica dvojice ljudi.
- Tražim Čuvara Sreće - objasni mladić

- Pod mojim krovom jedno mijesto
te čeka - progovori starac tankim hrapavim glasom, kao da već dugo nije glasno progovorio.

- Mladić prepozna stari dzenga pozdrav
, izgovoren gotovo zaboravljenim
jezikom vladara iščezle dinastije Orga,"
kojim su se samo Sanjari, pričajući svoje
snove, ponekada koristili.
- Tvoja kuća nalik je mome domu ^
odgovori kako je najbolje znao.
Starac se nasmiješi.
- Uđi, stranče - reče i pomaknuvši se
u stranu propusti došljaka ,,.