Philip K. Dick - Ubik

Ugledni kritičar Fredric Jameson nazvao je Dicka "Shakespeareom znanstvene fantastike", Bolano je, osim što ga je usporedio s Kafkom, rekao i da je Dick "Thoreau plus smrt američkog sna". Pa pogledajmo kako se taj američki san raspada u "Ubiku". Radnja je smještena u 1992. godinu, za Dicka iz 1969. godine u pitanju je bila daleka budućnost. Ne samo da 1992. godine nismo izgradili industrijska postrojenja na Mjesecu, nego je Eugene Cernan bio posljednji koji je hodao po njegovoj površini, u prosincu 1972. godine. Dickov svijet u "Ubiku" tehnološki je napredan, iako nama, u 2016. godini, u nekim segmentima pomalo smiješan, na naš račun naravno. Kao čovječanstvo smo sanjali veliko, ali nismo stigli daleko.Iz Sjevernoameričke konfederacije, gdje je radnja smještena, civili redovito putuju na Mjesec, ali im je najveći problem ugrožena privatnost. Ne hrvaju se, kao mi danas, s internetom i trolovima, nego s poplavom ekstrasensa ili psiona različitih talenata, uglavnom telepata i vidovnjaka od kojih obične ljude, ali i tvrtke, čuvaju anti-psi diskrecijske ustanove koje na teren šalju inercijale, sposobne ih blokirati. U tri i tridest ujutro, u noći 5. lipnja 1992., upravo je "nestao" glavni telepat u sustavu Sol, zbog čega su u centrali tvrtke Runciter i partneri u New Yorku svi vidifoni zazvonili na uzbunu.

S. Dole Melipone samo je jedan iz cijelog niza telepata opasnoga Raymonda Hollisa koji su u posljednje vrijeme nestali. Gdje su nestali i što spremaju, nitko ne zna, no Glen Runciter zabrinuo se do te mjere da je hitno otputovao u Švicarsku u Moratorij drage braće i iz rashlađenog odlagališta, hladopaka, "probudio" svoju već 60 godina mrtvu suprugu Ellu, kako bi se s njom posavjetovao što da učini. Reagira li se, naime, dovoljno brzo, tik pred smrt, umiruću osobu moguće je zamrznuti u poluživotu i s njom još dugo komunicirati. Ne neograničeno dugo, jer i poluživot ima vijek trajanja, nakon čega poluživotani kreću u, nadaju se, novu inkarnaciju.

Kad poslovni mogul angažira Runciterovu tvrtku da mu pomogne obraniti njegova lunarna postrojenja od telepata, Runciter je uvjeren kako je otkrio gdje su nestali ekstrasensi, pa oformi tim od jedanaest najboljih inercijala koje predvodi obični tehničar Joe Chip. Među njima je i tajanstvena Pat Conley koja ima sposobnost poništiti događaje tako što mijenja prošlost. No lunarna misija završit će katastrofom, a tim inercijala suočit će se s velikim gubicima i strašnim okolnostima: iz nekog razloga tonu sve dublje u prošlost, a pomoći im može samo tajanstveni proizvod, Ubik.

Iako je od objave "Ubika" prošlo četrdeset sedam godina, najuporniji čitatelji i dalje pokušavaju razumjeti njegov sadržaj i doseći njegovo značenje. Čitav zaplet Dickova romana, kako čitatelj otkrije na kraju (bez brige, nećemo otkriti detalje!) počiva na kolosalnoj petlji, svojevrsnoj Möbiusovoj traci. Pokušate li je pojmiti, u najblažem slučaju zaboljet će vas glava, ako ste po prirodi zaigrani ili kao čitatelj krajnje otvoreni pa... onda će vas iskustvo romana doista razgaliti kao da ste se napucali LSD-a. Ako je vjerovati urbanim legendama, po kojima se LSD taloži u kostima i može vas udariti i cijelu dekadu nakon konzumacije, onda bi to ujedno bio i najbolji opis Dickove književnosti - ovo je nešto što se ne može zaboraviti.