Umberto Eco - Tajanstveni plamen kraljice Loane

Probudivši se iz kome, antikvar Yambo uviđa da je izgubio osobno sjećanje, te da se čitav njegov unutrašnji svijet sastoji od nebrojenih citata zapamćenih iz mnoštva različitih knjiga. Poslušavši savjet svoje supruge, odlazi na djedovo imanje Solaru, gdje je proveo dio djetinjstva, nadajući se da će mu predmeti i okružje vezani uz to osobito osjetljivo razdoblje života, evocirati tzv. autobiografsko sjećanje. Međutim, u "potrazi za izgubljenim vremenom" ovaj intelektualac-erudit u svemu s čim se susreće prepoznaje tek ono općenito pamćenje i znanje. Na temelju kompilacije popularne literature, stripova, novina, časopisa i zabavne glazbe iz tridesetih i četrdesetih godina, Yambo na specifičan,"intermedidjalni" način rekonstruira vrijeme svojega djetinjstva – povijesno razdoblje neposredno uoči Mussolinijeva preuzimanja vlasti, Italiju u doba njegove diktature, rata i poraća, a vlastito djetinjstvo ocrtava mu se kao priča koju uz pomoć sačuvanih školskih sastavaka smješta u taj okvir. Međutim, stvarno prisjećanje nikako da se uistinu probudi iz zaborava u koji je zapala njegova individualna svijest, te on svoje stanje doživljava kao duboku maglu u kojoj se pokazuju tek znakovi, koje treba odgonetnuti i "ponovno prizvati nestalo". Ali problem očitavanja značenja znakova nije više jednostavan, kao što nije jednostavno odrediti granice individualnog i općeg, odnosno univerzalnog, te emocionalnog i intelektualnog. Kao i u ostalim svojim romanima, Eco kroz zanimljivu i napetu priču vodi čitatelja kroz najsloženija pitanja - prije svega ono o postojanju metafizičke i transcendentne zbiljnosti, kao i o mogućnosti njezina tumačenja na temelju znakova koje pred nas podastire velika "knjiga svijeta".